Gemišt modernih metala

    1039

    Convergence

    Points Of View

    Datum izdanja: 13.07.2006.

    Izdavač: Copro Records / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Bleed
    2. Strike The End
    3. Listen
    4. Six Feet Under
    5. Always The Same
    6. Breath
    7. Vanished Memories
    8. Silent
    9. Nothing Else
    10. Train To Leave

    U nekim trenucima ljudi žude za nečijom originalnosti, za nečim novim ili za nečim što još nisu čuli. Convergence je izabrao neku jako glupu verziju toga, pa su napravili album (ili bend) koji skače iz stila u stil i nekako se ne mogu odlučiti što da sviraju. S te strane, album “Points Of View” je jako originalan, ali dijelovi sami za sebe nemaju veze s originalnošću, iako ima jako dobrih trenutaka.

    Prije 5-6 godina nastali su Italiji i počeli sa melodic death metalom, ali iz njima znanih razloga, mijenjali su članove (jedino gitarist je nastavio s bendom) i došli do današnjeg dana i njihovog glazbenog gemišta. Gemišt koji miješa nekakav post- metal, rock, atmosferični rock, malo elektronike i povremeno industrial žestine.

    Pjesma “Listen” nekakav je melankolični nu-metal, a npr. “Vanished Melodies” je već skočila na neke Paradise Lost dijelove. Pjevač Alessandro Palladini svemu daje nekakvu zanimljivost, jer se uspio prilagoditi svakojakim žanrovskim ulogama, pa je uspio izvući i vrištanje, i emo refrene, i standardno grunge-rock mrmljanje.

    Silent” je jedna od odvratnijih pjesama u kojoj su posegnuli za dance-metal ritmovima i posudili par idejica od bendova kao što su Rammstein ili Static-X, i onda na “Nothing Else” i isfuranoj i neinovativnoj “Six Feet Under” počnu peglat po tipičnim heavy dionicama, pokojom duplom pedalom i gitarističkim solom.

    Muziku podržava

    Pokraj toga, nije teško kao najbolji dio albuma izdvojiti uvjerljivo najbolju “Always The Same” sa zanimljivom telefonskom atmosferom i uvjerljivo najboljim poslom obavljenim na gitari, te možda “Breath” s friškim Maidenovskim melodijama.

    Ovdje se zbilja u nijednom trenutku ne nazire nekakva volja za svojim stilom, već se nabacuju sa apsolutno svim glazbenim gitarističkim stilovima koje sluša bilo koji od četvorice članova. Radi se o rifovima odsviranim prije dosta godina i o malo neobičnijim aranžmanima pjesama. Sve to dovodi do zaključka da je bend sposoban za svašta i možda bi za nekim okruglim stolom mogli odlučiti u kojem stilu misle ići.

    Možda tada sljedeći album bude smislenijih pola sata ‘njihove’ glazbe.

    Muziku podržava