Izvanzemaljsko – ali ipak ljudski

Rodom s Islanda, Sigur Rós nameću se sami po sebi kao atrakcija i zanimljivost moderne alternativne muzike. “Takk…” im je četvrti album po redu, i nipošto nije, onako slobodno rečeno, tak-tak album. Sniman je u Álafossu na Islandu punih sedam mjeseci, a miksanje je završeno u lipnju ove godine. Bend je još jednom pokušao pomaknuti granice muzičkog stvaralaštva, a ozbiljnost koju su si u tome zadali potvrđuje činjenica da su u posljednje dvije godine jako malo svirali uživo, s ciljem da svu kreativnost i energiju usmjere u stvaranje novog materijala.

Uvodne pjesme albuma (“Takk…” i “Glósóli“) otvaraju ga pomalo izvanzemaljskim zvukovima, a jedino vilenjački vokal podsjeća da je ovo zapravo djelo ljudi. Jezik na kojem pjevaju na ovom albumu je islandski – a kao da to igra ikakvu ulogu, mogao bi biti jednako tako i nekakav vanzemaljski, bez da bi itko od nas primjetio ikakvu razliku…

Vokale prati (još smo kod “Glósóli”) hruskanje čak tri bas bubnja i duboka bas dionica popraćena različitim sazvučjem koje dočarava svježinu šume poslije ljetne kiše, a kad se čini da je došao kraj pjesme, nije gotovo – protresu vas gromoglasne distorzirajuće gitare! To je zapravo proces mutacije od nekoliko minuta, pjesme počinju na jedan način, a završavaju u potpuno drugačijem obliku, koji nema nikakve veze s onim sa početka.

Na ostalim mjestima album je, zapravo, čak i preplavljen muzikom kakvu poznajemo ‘mi na Zemlji’, jedino što se radnja pjesama odvija sporo. Tako primjerice na “Sé Lest” nema nikakve žurbe, a njezina delikatnost pročišćuje um od svega nepotrebnog što mu je na pameti, ujedno otvarajući nove slušne horizonte.

Dijametralno suprotna “Saeglópur” svoju bit postiže brzo i nije baš u cijelosti trankvilitentna. Svu vedrinu, prostranost i slojevitost pruža “Hoppípolla” svojom gudačkom, klavirskom i puhačkom pozadinom i interesantnim vokalima. “Milanó” je još jedna slojevita (desetominutna!) slow-moving stvar s kombinacijom free-your-mind i življih dijelova, ali kao da je malo previše zaokupljena sama sobom, bez prave poruke.

“Takk…” je sa svojih 11 povezanih pjesama u 65 minuta ispresjecan sentimentalnim orkestralnim pratnjama koje zvuče prozračno, ali ima i potpuno ‘nadljudske’ dijelove koji popunjuju one emocionalne praznine za koje niste ni znali da postoje u vama. To je u harmoniji sa zemljom i krajolikom odakle dolaze – led, ugasli vulkani, fjordovi, glečeri…

Sigur Rós su bez žanrovskih ograničenja, bez uobičajenih muzičkih forma, u pravom smislu alternativni. I jednostavno ostvaruju sve čudne ideje koje si zacrtaju. Zato ovaj album zaslužuje ocjenu više od uobičajeno srednje-dosadne trojke.