Ispucajte svoje frustracije

Eto, mene je zapala ta silna sreća da ovako vedra i optimistična na današnji dan, recenziram ovaj nahvaljeni album ovog dugovječnog benda koji je u četvrtak, 3. veljače 2005., nastupao u zagrebačkoj Tvornici.

Dakle, još dok su dinosauri s fudbama i jastučićima na ramenima hodali zemljom, u prapovijesti mog postojanja, dva ledena doba prije silikonskog ulja za kosu, u industrijskoj prijestolnici Njemačke, Essenu, uz buku teške mašinerije i vonj znoja napaćenih šljakera, imenjak mog buraza Mille Petrozza pokrenuo je projekt koji će, promijenivši nekoliko apokaliptičnih naziva, rezultirati stvaranjem benda koji je postao i ostao najznačajniji predstavnik europskog metala.

Danas je metal (pre)širok pojam pa bih, za neupućene, morala napomenuti da je riječ o kategoriji thrash metala koja, po mom osobnom iskustvu, privlači isljučivo slušatelje s većom količinom dlaka na svim površinama tijela (ne, nije riječ o psima iako bi neke djevojke povukle paralelu).

Nakon deset albuma i preko dvadeset godina postojanja, Kreator nakon tri godine svirke diljem Majčice naše, objavljuje jedanaesti uradak pod nazivom “Enemy Of God“.

Da, da, zvuči kao naziv novog albuma Green Daya, al’ nema veze s Bushom mlađim (hvala Bogu, jer mi se više riga od tih kvazipolitičkih stavova i angažmana). Teroristi su, kaže Petrozza, samo vrh ledene sante (uh, al’volim ovaj klišej) koja ispod morske površine skriva sav moralni i duhovni trulež današnje ‘prirode i društva’.

Sjećate se starog “Theatre Of Tragedy” kad vampir kamufliran u humanista govori o svim pošastima ovoga svijeta? E, ratovi, bombaši samoubojice, ratni profiteri širokog raspona, smrt, bolest…Tsunamiji! Fakat nam se loše piše.

“Enemy Of God” i “One Evil Comes A Million Follow” apokaliptično je pretskazanje naše budućnosti praćeno distorziranim gitarama, bez sintetike, s odličnim solažama i moćnim Petrozzinim glasom.

“The Ancient Plague” najbolja je stvar ovog albuma zbog P. monologa koji je, nazovimo to tako, točka na i zlogukoj poruci i mračnoj atmosferi koju ona širi metaforom preobražena, kuga postaje sinonim za svu ‘trulež u državi Danskoj’.

“Impossible Brutallity” jednostavnog teksta, ali svrhovite poante u prvi plan stavlja virtuoznost Ventorove izvedbe, dokazujući kako je za kvalitetu cjeline zaslužan svaki njen segment te da je omjer snaga u Kreatoru, unatoč Petrozzinom jakom osobnom pečatu, potpuno ravnopravan.

Još ću samo dodati da ćete uz album u ‘limited edition’ dobiti i DVD s puno informacija o bendu, spot za “Impossible Brutallity” i još puno, puno toga.

Dakle, ako ste razočarani životom i svijetom, ako ste bijesni na psa, ženu ili Kranjčara Niku, pare u džep i po CD. Vjerujte mi, takvo nešto žestoko, furiozno i ispucavajuće slušale bi i dokone kućanice, a zdravstvo bi uštedilo na antidepresivima dovoljno da izlječi sve upale vratnih mišića nakon dotičnog četvrtka.