Ispovijesti obožavateljice 18. stoljeća

Izgledom nalikuje na hibridnu verziju Pattie Smith i Diane Keaton iz ranih ’70-ih./’80-ih. godina. Klavir pokušava svirati emotivno poput Tori Amos iz faze “Cornflake Girl”.

Njena vokalna interpretacija zvuči kao duet Joni Mitchell i Norah Jones. Koliko ili koju Diane Birch stoga nalazimo na albumu prvijencu “Bible Belt“?

Nakon vizualno-zvukovnih predodžbi ove 27-godišnjakinje s pozamašnom kolekcijom šešira, mnogi će se zasigurno podsjetiti stihova pjesme “Out of Time” ranih The Rolling Stonesa. No već tijekom drugog slušanja albuma isti će se uvjeriti kako su stvari mnogo zamršenije.

Odrastavši uz stroge, religiozne roditelje, na relaciji između Južne Afrike i Australije, rane tinejdžerske dane Diane provodi u društvu imaginarnih prijatelja, slušajući duhovnu crkvenu glazbu i operu, odnosno svirajući repertoar klasične glazbe.

Očekivani slijed njene biografije formira se kada trajno prebivalište obitelji Birch postaje sjevernoamerički grad Portland, a usamljena i povučena Diane počinje otkrivati popularnu glazbu (The Cure, Bauhaus, Joy Division, Christian Death, The Sisters of Mercy, itd.), kao i uzajamne implikacije bunta naspram i određenosti religioznim okruženjem.

Daljnje lekcije iz popularne glazbene edukacije uslijedile su prilikom samostalnih putovanja u London i Los Angeles u potrazi za mogućom karijerom, a uključivale su doze ključnih zvukova soula i popa ’70-ih. godina, odnosno jazz i blues glazbe.

“Bible Belt”, kao album prvijenac, odmjereno usklađuje heterogenu glazbenu pozadinu utjecaja, od melodija Bacha i Händela do Motown i Memphis zvukova. Diane ostavlja dojam kvalitetnog tekstopisca, što joj uz snažan i emotivan vokal omogućuje formaciju izdvojenog glazbenog rukopisa, neovisno o cijelom timu glazbenih i producentskih veterana (Steve Greenberg, Betty Wright, Mike Mangini, Lenny Kaye, Adam Blackstone, Cindy Blackman, itd.) zaslužnih za završni sjaj albuma.

Zastupljenost religioznog imaginarija i razrješavanje problematike s autobiografskom notom, kako kritičari često napominju, dok Birch, s druge strane, naglasak stavlja na fikcionaliziranu verziju raznovrsnog životnog iskustva, predstavljaju Diane kao samouvjerenu i mudru autoricu. No na trenutke nailazimo na izljeve krhkosti, emotivnosti i prenaglašene ljupkosti, između čijih rupica dopiru zrake komercijalnog uspjeha, gdje izrazita artificijelnost lagano guši artizam, a posljednjem Birch očigledno teži.

Izvjesnu naivnost i prosječnost stihova, koja je na cjelokupnom albumu ipak prisutna u tragovima, s jedne strane opravdava Dianino suočavanje s obiteljskim i religioznim nasljeđem, propalim ljubavnim odnosima tj. traženje jedinstvenog jastva, dok s druge strane upravo iz tih središta možemo očekivati kreativnu nadogradnju, odnosno kompleksniji pristup na sljedećem albumu.

“Bible Belt” otvara prekrasni ‘piano blues’ u “Fire Escape“, s naznakama cijele generacije tugaljivih aranžmana različitih žanrovskih opredjeljenja, a u maniri antologijske balade “Wild Horses”. Dvije pjesme, razigrana pop-soul “Valentino” i melankolični pop u “Ariel“, posvećene su imaginarnim prijateljima, dok ih na sličnom melodioznom tragu slijede “Mirror Mirror” i posljednja, trinaesta pjesma, “Magic View“.

Kompleksnije skladbe na albumu zasigurno su “Photograph“, s izvanredno ukomponiranim gospel zborom u drugom djelu, odnosno “Forgiveness“, kao jedna od niza snažnih, soul-gospel ‘dvojnika’ Cohenove “Hallelujah”. “Fools” i “Don’t Wait Up” neodoljivo prizivaju utjecaj kako vokalne interpretacije, tako i klavirskih dionica Carole King. “Choo Choo“, s druge strane, predstavlja najrazigraniju skladbu s albuma, soul-blues biser s naznakama rock’n’roll tematike.