Vapaj za autorskom kreativnošću

Zanima vas kako to izgleda kada u Engleskoj pobijedite na Story-Supernova-like showu, te koliku popularnost steknete? Zasigurno ne kao naši Rafo i kompanija. Ovdje se ipak radi o malo većem biznisu.

Dakle, Joss Stone, još kao četrnaestogodišnjakinja prijavila se na sličan izbor za koji je dovoljno bilo poslati pismo. Sada ima šesnaest godina i kroči putem prema planetarnoj popularnosti.

Prvi singl “Fell In Love With A Boy“, koji je ujedno i obrada (ne tako stare stvari) The White Stripesa, već se pušta na desetke puta dnevno na svim radio postajama, uključujući i hrvatske. Vjerojatno će se poklonici imenovanog benda već zamisliti ‘Pa ako je pjeva Strajpse, sigurno ima još zakon stvari..‘. No, morat će se razočarat. Barem što se toga tiče.

Kako sam naziv albuma, “The Soul Sessions” kaže ovdje se radi o soulu te R&B-u i to na staromodan način. Znači stilom poput Arethe Franklin te slabašnim dodirom modernog zvuka svega na nekoliko stvari koji daje Ahmir “?uestlove” Thompson iz The Rootsa.

Da li je sve to dovoljno za jedan super album? Pa i nije.. Ovaj album, uz to što ne donosi nikakav pomak u modernoj glazbi, ne donosi niti jednu jedinu autorsku stvar. Iako bi se vokalne mogućnosti Joss Stone, te dubok i star glas (sigurno nekarakterističan njenim godinama) mogli mjeriti sa najvećim pjevačkim talentima tih pravaca, ovaj album vapi za izvornom kreativnošću te osjećajem vlastitih tekstova.

Iako početne tri stvari “The Chokin’ Kind“, “Super Duper Love“, te “Fell In Love With A Boy” ostavljaju dobar dojam, album se ubrzo počinje ponavljati te tjerati od sebe svakog i imalo nezainteresiranijeg slušatelja.