Inovativnost na djelu

U maniri konceptualnih glazbenih izdanja, čiji su idejni tvorci legendarni The Beatlesi, koji su svojim revolucionarnim “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” iz 1967. godine pružili novi pogled na pristup realizaciji glazbenih ostvarenja, glazbeni sastav Elbow svojim četvrtim albumom “The Seldom Seen Kid” vraća se na stazu davno utabanu koracima legendarne liverpulske četvorke.

Guy Garvey, glavni vokal, gitarist, autor lirike, a ujedno i kreativna jezgra samog sastava, ovdje predstavlja zanimljiv kolaž različitih glazbenih stilova, evokaciju na neke otočke sastave koji su nedvojbeno izvršili ogroman utjecaj na stvaralaštvo Elbowa, jedan duet, ali također hommage preminulom prijatelju.

Inovativnost prilikom pristupa glazbi ovih dečki iz Burya, je nedvojbena, a novi album je također kulminacija razvojne faze započete njihovim prvim studijskim uratkom “Asleep in the Black” iz 2001. godine.

Razvojna faza rezultirala je uočljivom zrelošću i evokativnom lirikom što nije iznenađujuće znajući da su u navedenom periodu većina članova sastava postali očevima. Novi album, nastavak hvaljenog “Leaders of the Free World” iz 2005., tako donosi 11 novih pjesama, toliko stilski heterogenih da bilo kakvim početnim etiketiranjem nužno nailazimo na neuspjeh. Glazbeni analitičari tako ih neuspješno svrstavaju u alternativni rock, brit-pop, dream-pop, ili najjednostavnije, pop-rock.

Letargijsko preslušavanje novog sasvim dobrog materijala već na samom početku onemogućava električna, katarzična i puna nepredvidljivih tonskih uspona i padova “Starlings“. Definitivno melodijski najmanje zarazna, ipak nikog ne ostavlja ravnodušnim,a Garvey i ekipa zasigurno se nisu vodili načelom pozicioniranja najhitoidnijih pjesama na sam početak.

Utjecaj flamenca moguće je primijetiti već u drugoj “The Bones of You“, koja se tematski oslanja na pitanje prolaznosti vremena i ljubavi. Melodiozan singl “Grounds for Divorce” uvodi specifičan, ali za Elbow nespecifičan, heavy metal riff, dok se lirički postavlja pitanje osamljenosti, time predstavljajući pravi materijal za promociju.

Pozicioniranje ljubavi iznad svega predstavlja se u tematski kontroverznoj “An Audience with the Pope“, a osamljenost, marginaliziranost i introvertiranost u “The Loneliness of the Tower Crane Driver” predstavlja jezgru albuma, a svojim usporenim ritmom i rezigniranim vokalom ocrtava stanje depresije, najbrojnije bolesti suvremenog svijeta.

Savršeno nadopunjavanje vokalnih alt i bas dionica ostvareno je u duetu “The Fix“, njihova prijatelja po senzibilitetu, Richarda Hawleya. Album zatvara lagana “Friend of Ours“, posvećena mančesterskom tekstopiscu i prijatelju Bryanu Glancyu.

Konceptualnost ovog solidnog albuma ogleda se u nužnosti preslušavanja materijala kao cjeline, pritom zasigurno postavljajući samom sastavu probleme prilikom odabira udarnih singlova.

Glazbena nelinearnost i krivudavost pod snažnim je utjecajem različitih britanskih sastava poput The Beatles, ranih Pink Floyda, pa čak i Led Zeppelina.

‘Elbow-room’, engleski je izraz za slobodan prostor kretanja i slobodu djelovanja, i na najbolji način definira žanr ovog originalnog sastava, koji nikad neće puniti stadione, ali zato nastavlja iznenađivati i tjerati da se nikad ne prestanemo pitati. A to je veoma važno.