I u Slavoniji se svira noise

Nakon nekoliko odgađanja i pomicanja datuma, konačno je vani i dugoočekivani album još jednog odličnog osječkog benda. Iako im je ovo tek prvo službeno izdanje, COG postoji već deset godina i za sobom imaju dva demo EP-a – “Puppet Play” i “Beef Eater”, a još 1998. godine njihova stvar “Gambler” uvrštena je na kompilaciju “Feathers, Wood & Aluminium” iza koje stoje pokojni Bara i Earwing / Anubis Records.

Od svih osječkih bendova, COG su mi oduvijek djelovali nekako najviše samozatajni. Informacije o njima curile su na kapaljku, a jedno vrijeme činilo se kao da su nestali sa scene. No, tamo negdje 2005. godine u ponešto izmijenjenoj postavi (novi bubnjar) odlučili su okončati kreativnu pauzu te ponovo krenuli sa svirkama, ali i radom na novom materijalu.

Odlučivši i dalje ostati jednom nogom u undergroundu, COG potpisuju za nezavisni Moonlee Records te ove godine izdaju svoj prvi službeni album “Courseoverground“. Dok sam tipkala naziv albuma nesvjesno sam, umjesto ‘Courseoverground’ napisala ‘Courseunderground‘. I zaista, samozatajnost i underground odrednice su koje ih možda i najbolje opisuju. Još od svojih početaka bili su pod utjecajem američke post-hardcore i noise scene, točnije bendova poput Shellac, Slint, June Of 44 i Jesus Lizard, ali sasvim sigurno i veterana noise žanra poput Sonic Youth i Butthole Surfers.

U svega pola sata koliko traje, novi album priziva neke od najboljih trenutaka iz diskografije gore spomenutih bendova, ali u pitanju nije radikalna buka à la Swans niti ekstremni noise tipa Rapeman, već prije jasno artikuliran noise rock prošaran hardcore žestinom i energijom.

Moji udarni aduti su fenomenalna “Argo“, pjesma odlične promjene ritma, zatim “Daryll (Tech Marvel)” (koja zvuči kao Bastro iz “Diablo Guapo” faze) te “Truckers And Railroads” (zbog gitarskog uvoda). Uvodna “Boom Bar” je hitčina koja doslovce udara u želudac, pogotovo njen instrumentalni početak, a ističu se još i pomalo nervozna, istrzana “These Robs Are Worn By Strangers And Strangers’ Sons” te fugazijevska “101” (podsjeća me malo po svojoj strukturi na “Birthday Pony”).

Album je sniman u zagrebačkom Kozmo studiju, a ako se opet malo vratimo na priču sa undergroundom i Moonlee Records, sjetit ćemo se da je i Touch & Go, koji danas pod svojom paskom ima ključne noise (ali i ne samo noise) izvođače, počeo kao izdavač lokalnih bendova da bi s vremenom zauzeo jedno od vodećih mjesta na američkom izdavačkom tržištu.

Uz bendove kao što su COG, Debeli precjednik, Lunar, Analena i Don’t Mess With Texas, a odnedavno i slovenske Psycho-Path, Moonlee Records oko sebe je već okupio zavidan broj respektabilnih imena domaće nezavisne scene.