I nakon stote uz Bijelo dugme

Prva pjesma koju sam ozbiljno upamtio kao klinac i snimio na nekakav monokazetofon prije otprilike tridesetak godina bila je “Da sam pekar” od Bijelog dugmeta. To je jedan od detalja iz najmlađeg perioda kojeg se još i danas rado prisjetim, i stoga si uzimam za pravo da baš tu pjesmu ‘optužim’ što me ‘zarazila’ najprije s Bijelim dugmetom, kasnije uzrokovala i ozbiljnu, dugogodišnju zaraženost rockom.

Nije da joj zamjeram na tome, jer sam mnoge godine proveo u dobrom društvu s brojnim kvalitetnim pjesmama ovog (znam jako puno ljudi koji vole reći) najboljeg jugoslavenskog benda svih vremena. Je li baš najbolji, o tome bi se dalo diskutirati, no da spada u sam vrh, u to nema nikakve sumnje.

Kao što nema sumnje da su svojevremeno imali koncerte na kojima se broj publike penjao na petero- i šesteroznamenkaste cifre, a broj prodanih kopija ploča danas izgleda kao nestvaran i mogao bi se mjeriti s mnogim današnjim utjecajnim svjetskim izvođačima.

Naprimjer, “Šta bi dao da si na mom mjestu” prodana je u više od 800.000 kopija i glavni je razlog ustanovljavanja nagrade za ‘platinastu ploču’. A koliko je Bijelo dugme stvarno velik i utjecajan bend, dokazala je i serija od tri koncerta iz 2005. godine, na kojima ih je, usprkos ne baš dojmljivim nastupima, odgledao ogroman broj ljudi.

Iako su alfu i omegu benda, Gorana Bregovića, od početaka pa sve do kraja petnaestogodišnje karijere u Bijelom dugmetu u određenim krugovima pratile glasine da voli ‘plagirati’ (temelji za takve prosudbe pronalaženi su, uz ostale, i u pjesmama “Ne spavaj mala moja muzika dok svira“, gdje se pozivalo na vezu s Chuck Berryevom “Rock n Roll Music” ili “Padaju zvijezde“, ‘kopija’ Van Halenovog “Jumpa”), nema nikakve sumnje da je Brega oduvijek kompozitor od velikog, svjetskog formata.

Izuzetno veliki broj izvrsnih pjesama Bijelog dugmeta, od čega ih je on najviše napisao, daje svakome za pravo tko ga smatra jednim od najvećih na ovim prostorima. Da je tome tako, dokaz je i ovaj dvostruki retrospektivni album na kojem se nalazi trideset i pet, većim dijelom povijesnih pjesama ovog sarajevskog benda.

S time da se na prvom disku, kronološki poredane, nalaze nešto snažnije, agresivnije, ‘rockerskije’ pjesme, dok drugi sadržava one osjećajnije i nježnije, također poredane prema periodima nastanka. Na odabir pjesama, o čemu će se najbolje prosuditi nakon pogleda na njihov cjelovit popis, teško je naći ozbiljniju zamjerku.

Ali zato postoji zamjerka za one koje nisu uvrštene ovdje. Tu se, po meni, trebalo naći mjesta za teško nabavljive originalne verzije singlova s početaka karijere, kao što su “Ove ću noći naći blues”, “Glavni junak jedne knjige”, “Bila mama Kukunka bio tata Taranta”, “Da mi je znati koji joj je vrag” ili “I kad prođe sve, pjevat ću i tad”, jer bi one kvalitetu izdanja digle do neslućenijih visina.

Samim tim što se ponuđenima stječe djelomičan dojam ponavljanja, obzirom da je prije par godina objavljen box set s prvih šest albuma Bijelog dugmeta. A opet, s druge strane, super mi je što je s posljednja tri loša albuma, za koja mi se čini da niti nisu objavljena za tadašnji Jugoton, ovdje objavljeno tek nekoliko pjesama. Pa se njihova ‘umiješanost’ u one nastale od 1974. do 1983. godine na svu sreću gotovo i ne osjeća. A kome i tih par smeta, nek’ napravi isto što sam i ja – preskoči ih.

Uvažavam drukčija mišljenja i poštujem ljude koji su se i u finalnih pet diskografskih godina Bijelog dugmeta ‘našli’, no meni, kao uostalom velikoj i većini obožavatelja ovog benda, taj je period, pa ‘ajde da budem blag, jako puno slabije prihvatljiv.

Zato se na njega niti u ovom slučaju ne trebaju previše obazirati svi koji se slažu sa mnom. Uostalom, na CD playerima je ionako puno jednostavnije ‘preskakivati’ pjesme nego je to bio slučaj na vinylnim izdanjima.

Ipak, da i ona imaju svoje povijesno mjesto, dokaz je i izgled obiju disc pločica, koje su, kao uostalom i cijela “The Ultimate Collection” edicija, izrađene baš u formi i po uzoru na vinilna izdanja. Čime se dodatno dobiva na autentničnosti i osvježivanju sjećanja na vremena kada su se ovdje ponuđene pjesme slušale isključivo na ‘longplejkama’.