I dalje divlji u srcu

Proteklo je nešto više od godine i pol otkako su The Cult nastavili karijeru utišanu 2002. godine. Od ožujka prošle godine obilazili su svijet turnejom “A Return to Wild”, kojom su jasno dali do znanja da su opet na rock sceni, a ovog ljeta prvi put su se uživo predstavili i hrvatskoj publici na prilično energičnom koncertu. Upravo su lansirali osmi studijski album “Born into This“. Kao i svaki album dosad, i ovaj je drugačiji od svojih prethodnika.

Počeli su ’84. s post-punk goth psihodelijom (“Dreamtime”, “Love”) i punom brzinom preokrenuli u čistokrvno rock divljaštvo (“Electric”). Za novi album “Born into This” jedno je sigurno – filozofija ‘manje je više’ primijenjena je u zamjetljivoj dozi.

Zvuk benda čvrst je i živahan, a novi album uzbudljiv. Ista filozofija zahtjeva nekoliko slušanja da ozbiljnije zagrebete ispod površine među sve nijanse (to je samo znak zrelosti) i svrstate “Born into This” u njihov klasičan album s diplomom na test vremena.

Ian Astbury priznaje da mu je Martin “Youth” Glover bio na vrhu liste producenata, dok je Billy Duffy ranih 80-ih znao pohoditi koncerte Killing Jokea (gdje je “Youth” svirao bas). Zapravo, Astbury i Duffy su tražili nekoga tko će uspješno spojiti srž njihove muzike s onime što imaju za pokazati u 2007. “Youth” je uspio uhvatiti ključnu energiju i dobio moderan, izravan i jasan zvuk, drugačiji od žestoke produkcije Boba Rocka na albumu “Beyond Good and Evil” iz 2001. godine. “Youth” je 1993. remiksirao kultnu “She Sells Sanctuary”.

Album je nakon višemjesečne pretprodukcije snimljen u samo 36 dana u londonskim Britannia Row studijima. Prošli je sniman godinu i pol. Taj kratki period dao je osjetnu svježinu novom materijalu. Izbacili su sve, snimili dok je svježe i napravili odličan posao (kao i potpisivanje s Roadrunner Records).

Veliku ulogu u fluidnom cirkuliranju energije u bendu ima turneja 2006/2007., na kojoj su od nule utanačili svirku. Sve to pretočeno je u album “Born into This”, čije ime govori da su ponovno rođeni, svjesni sadašnjosti i otvoreni za sve.

Ritam je ovdje istovremeno snažan i dinamičan – kombinacija “Sonic Temple” bombastičnosti i post-punk kreativnosti ranih dana (poslušati “Diamonds” s novog albuma). Razigrani Chris Wyse (bas) i eksplozivni John Tempesta (bubnjevi) jednostavno pružaju sve potrebno za bazu dobrog rock albuma.

Astbury i dalje može gromoglasno potegnuti svoj unikatan glas, dok Duffy pruža ravnotežu golemim riffovima. ‘Zločesti blizanci’ – neki bi ih nazvali (pa i oni sami) – zajedno ipak najbolje funkcioniraju, a dokaz je ovaj album. Nedostajalo je takvog rocka, stoga je izvrsna stvar nakon šest godina kupiti nešto novo od The Culta.

Ono čega još nedostaje je minutaža regularnog izdanja albuma. Međutim, luksuzno pakirano dvostruko ‘Savage Edition’ izdanje ipak nudi još dvije dodatne pjesme, “Stand Alone” i “War Pony Destroyer“. Čiste, garažne, prljave demo verzije “I Assassin” i “Sound of Destruction”, također na drugom disku, odaju kako The Cult zvuče nerafinirano.

Prvi singl, “Dirty Little Rockstar“, akumulira spomenutu ‘manje je više’ filozofiju vrlo reprezentativno – fini uvod i onda odjednom eksplozija rock’n’rolla. Refreni iz kojih pršti energija dostatna za napajanje kakvog gradića i briljantni momenti na kakve smo navikli prije dosta godina (“Love Removal Machine”, “Wild Hearted Son”).

Podizanje adrenalina prilično vrhunski odrađuje “I Assassin“, koja u isto vrijeme dijeli sirovost najžešćih trenutaka povijesti benda i Ricka Rubina sa srčanošću albuma “The Cult” iz 1994. godine (demo je također cool).

Ne znam jesu li Astburyeva iskustva iz Indije i Tibeta dala istočnjački osjećaj epskoj “Tiger in the Sun“, ali to je definitivno pjesma koja se ističe već pri prvom slušanju. Za kraj albuma ostavili su dvije toliko istinske i prljave ‘rockačine’ (u pravom smislu riječi) da niste sigurni želite li ih stišati zbog toga što vaš susjed zbog preglasne buke (hm, je li buka prava riječ?) 100% zove policiju već treći put. Dakle, “Savages” i “Sound of Destruction” poželjet ćete pojačati još više, jer je policija ionako već na putu.

Zaista, The Cult su ovdje uspjeli napraviti nešto što divlja, razbija i grize!