Hrpa hitova na jednom mjestu

“Kasne osamdesete. Skrivena generacija željna novih iskustava osluškuje govorkanja o atmosferi na podzemnim partyjima. Opsjednuti scenom u istočnom Londonu u euforičnu atmosferu zakoračili su i mag produkcije, dva dancera te jedan MC. Počinju s par isprekidanih beatova i jakim partijanerskim stavom, i 1990. godine može se reći: The Prodigy je rođen!”, tako od prilike počinje tekst u knjižici novog CD-a grupe The Prodigy, i na najbolji način opisuje četiri dečka koji su, vjerojatno nespremni za sve što ih čeka, ušli u svijet elektronske glazbe i scene.

Nakon tri uspješna albuma koji su stvorili definiciju elektronske agresivne glazbe, i prkošenja cijelom političkom i konzervativnom svijetu, došlo je zatišje, i svi su mislili da je The Prodigy zaokupljen nekim drugim stvarima i da su kao grupa mrtvi.

Snimanjem i izdavanjem albuma “Always Outnumbered, Never Outgunned”, samo su se svima nasmijali u lice, ali su izbacivanjem ‘best of’ albuma pod nazivom “Their Law – The Singles 1990-2005“, ipak dozvolili skepticima da se zapitaju koja je budućnost ovog sastava, a time i čitave scena. No, držimo se glazbe, a ne razloga.

Izborom pjesama za kolekciju najuspješnijih hitova nikoga nisu niti začudili niti razočarali, iako će svatko imati još pokoju ideju za dopunjavanje ovih 72 minute glazbe (ja sam, npr. uvijek tužan kada se zaobilazi “Narayan” s “Fat Of The Land”). Čim sam primio CD u ruke očekivao sam uredan raspored njihovih TV i radio hitova od početka karijere s albuma “Experience” iz 1992., preko “Music For The Jilted Generation”, ogromnog “Fat Of The Land” i naposljetku zadnjeg “Always Outnumbered, Never Outgunned”. Eeeeeee, krivo!

Ugodno su me iznenadili i držali se nekakvog kaotičnog pravila. Kojom bi pjesmom započeli ovaj CD ako ne pjesmom “Firestarter” kojom su svojevremeno opalili šamar cijelom zbunjenom svijetu?! Već tada sam se prisjetio kraja ’90-ih kada su svi ludovali na kombinaciju psihotičnog gnjeva i blesavih pištavih melodijica.

Redanje uspješnica sa svih albuma nastavilo se i dalje u random redoslijedu (a nisam stisnuo shuffle na CD playeru!), pa dolaze himne kao “Their Law“, “Breathe“, “Out Of Space“, “Poison“, “Smack My Bitch Up“, “No Good“, “Voodoo People” i “Charly“, uz novije komade kao “Girls” i “Spitfire” koji su mi (osobno) stilski ipak još uvijek najudaljeniji.

‘Best of’ albumi su, po meni i dalje zamka bogatih izdavača da na nama zarade još nekih 130 kuna, tako da će pravim obožavateljima The Prodigy ova recenzija pokraj popisa pjesama biti nepotrebna, a onima koji imaju ikakvog afiniteta prema počecima rave pokreta (iz kojeg su The Prodigy pobjegli u svoj svijet), te euforičnim agresivnim ritmovima prošaranim s pokojom moćnom gitarom, ovaj best of svakako će uljepšati dan. Ili tulum…