Hozier: Sve, samo ne pustoš!

    524

    Hozier

    Wasteland, Baby!

    Datum izdanja: 01.03.2019.

    Izdavač: Rubyworks

    Žanr: Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nina Cried Power feat. Mavis Staples
    2. Almost (Sweet Music)
    3. Movement
    4. No Plan
    5. Nobody
    6. To Noise Making (Sing)
    7. As It Was
    8. Shrike
    9. Talk
    10. Be
    11. Dinner & Diatribes
    12. Would That I
    13. Sunlight
    14. Wasteland, Baby!

    “Wasteland, Baby!” drugi je studijski album sada već svima poznatog irskog glazbenika Hoziera. Popularnost i svjetsku pažnju stekao je hitom “Take Me To Church” 2014. godine s debitantskog albuma “Hozier” koji je odlično prihvaćen i kod glazbenih kritičara.

    U novom izdanju povremeno se javlja mračna energija poput one u spomenutom singlu, ali i dobrom dijelu prvog albuma. Ime je dobio po zadnjoj pjesmi u poretku “Wasteland, Baby!” koja zaljubljivanje uspoređuje s apokalipsom koja na kraju ipak donosi novi početak. To je upravo i moje shvaćanje Hoziera i njegove glazbe – i u najmračnijoj sceni on ipak uspije situaciju preokrenuti u nešto pozitivno i dodati optimizam kada se to čini nemogućim.

    Muziku podržava

    Prva pjesma “Nina Cried Power” je svojevrsno iskazivanje poštovanja prema velikim imenima povijesti poput Nine Simone, Marvina Gayea, Johna Lennona, BB Kinga i ostalim spomenutim legendama. Ponovno je ista situacija kao i u debitantskom albumu gdje priča započinje protestnom pjesmom što nije ni čudno jer je Hozier često u svojim intervjuima govorio o ravnopravnosti, podupiranju LGBT zajednice i aktivizmu općenito. Već smo je imali prilike čuti prošle godine na istoimenom EP-u, a ugostila je američku gospel pjevačicu Mavis Staples čiji je vokal savršeno dodao malo potrebne drame u ovu temu.

    Nakon nje dolazi sasvim drugačija atmosfera. “Almost (Sweet Music)” oduševljava tekstom u kojem se spominju jazz velikani: “The numbered lovers of Duke Ellington / Do I owe each kiss to lip and cheek as soft as Chet can sing”. U imenu otkriva što možete očekivati i zaista je slatka i ugodna sa svojom zaraznom gitarskom melodijom.  “Movement” me pomalo iznenadila r&b zvukom i laganim ritmom na početku. Refren je glasnoćom vokala prekinuo prethodnu senzualnost, ali generalno zvuči odlično. Distorzija i blues dominiraju u opet malo mračnijoj “No Plan”, dok u “Nobody” tu ulogu preuzima ritam bubnjeva. 

    “To Noise Making (Sing)” je simpatična i možda malo neobična proslava pjevanja i posvetila bih je svima koji vole pjevati ispod tuša ili na karaokama, neovisno o talentu i mogućnostima. Imate svoju himnu i raspalite najglasnije što možete. Ako se radi o interpretaciji upravo ove stvari, nabavite i gospel zbor kako bi vaša izvedba zvučala jednako moćno kao original. Dalje slijedi par mirnih, laganih ili akustičnih stvari, a svakako bih izdvojila još pjesmu “Talk”. Dramatičan blues zvuk gitare djeluje zavodnički, a na prvo slušanje iskreno nisam shvatila da je i tema teksta takva. Posljednja pjesma “Wasteland, Baby” već je spomenuta na početku teksta, a sada ću samo reći da je obilježava folk melodija gitare i blaga atmosfera savršena za kraj albuma.

    Sve u svemu, “Wasteland, Baby!” je došao kao odličan soundtrack za početak proljeća. Žanrovski je dosta raznolik, pjesme su svakako bogate zvukom bilo da se fokusirate na pojedine instrumente, vokale ili slušate kao cjelinu. S druge strane, ako ste više tip fokusiran na tekstove, opet ćete biti zadovoljni. Hozier nastavlja osvajati svojom kreativnošću i predivnim vokalom. 

    Muziku podržava