Hip-hop za napredne

“True Magic“, treći samostalni uradak njujorškog rappera, Mos Defa, vjerojatno će se više pamtiti po kontroverzijama koje ga prate nego samoj glazbi. Nakon raspada diskografske kuće Rawkus Records, koja je izdala kolaboracioni “Blackstar” (1998) s Talib Kweliem i njegov sjajni prvijenac “Black On Both Sides” (1999.) i karijeru je nastavio pod okriljem Geffen Recordsa.

Dugoočekivani “The New Danger” (2004.) predstavljao je prilično logičan slijed u njegovoj karijeri, pogotovo ako u obzir uzmemo činjenicu da je u to vrijeme blisko surađivao s rock glazbenicima koje je okupio u svojem ‘kućnom’ bendu Black Jack Johnson pa je cijeli materijal bio prepun gitarističkih riffova, bas dionica i žestokih bubnjarskih ritmova odsviranih uživo.

Nažalost, u međuvremenu izgleda da je negdje puklo u odnosu Mos Defa i Geffena pa je ovaj album izašao u božićnom tjednu prošle godine, bez ikakve reklame pa čak i bez covera te je na glazbenim policama zaista izgledao kao piratsko izdanje.

Priča se kako je Mos dovršio “True Magic” samo kako bi se izvukao iz navodno nepovoljnog ugovora s izdavačem, što bi mogao biti razlog zbog kojeg se materijal na trenutke doima nedovršenim.

Album otvara “True Magic”, svojevrsni intro za jednu od najboljih pjesama na materijalu, “Undeniable“, koju je prepoznao i žiri nagrada Grammy te ju nominirao za “Best Rap Solo Preformance”. Klasična hip-hop tematika samohvale upotpunjena je odličnim beatom, a način na koji Mos slaže rime i koristi svoj bogati vokabular čini i ovu izlizanu temu zanimljivom.

“U R The One” fantastična je pjesma o tankoj liniji između ljubavi i mržnje za kojom slijedi “Thug Is A Drug“, obračun s gangsta kulturom u hip-hopu na koji će rijetko tko iz tog miljea imati i približno dobar odgovor. “Crime Medicine” neobičan je cover “Liquid Swords” GZAe, člana Wu-Tang Clana koja bi više odgovarala nekom demo/mixtape izdanju, koju slijedi tek prosječna “A Ha“.

Svakako treba izdvojiti “Dollar Day” osobni je osvrt na posljedice koje je uragan Katrina ostavio na New Orleans, posebno se orijentirajući na probleme koje je donio siromašnim stanovnicima geta te “There Is A Way” i “Sun, Moon, Stars“, Defov bijeg u soul vode koji priziva u sjećanje najbolje dane Curtis Mayfielda, Isaac Hayesa i blaxpoitation filmova.

Potresna priča “Murder Of A Teenage Life” slijedi neposredno iza dvije izrazito pozitivne pjesme, čime dodatno dobiva na snazi. Album privode kraju solidna laganica “Fake Bonanza“, prerazvučena i pomalo naporna “Perfect Timing” i “Lifetime“, komad melankolije stilski najbliži pjesmi “Umi Says” s njegovog prvijenca koji dobro zatvara cjelokupni materijal.

Cjelokupno gledano Mos Def nam je još jednom isporučio odličan materijal, prvenstveno kvalitetne i originalne tekstove koje će znati cijeniti pravi poklonici žanra, umorni od mediokriteta koji danas dosežu zlatne i platinaste tiraže.

Produkcija ipak ne drži uvijek korak, no nez obzira na to, i na dojam da je možda trebalo još poraditi na pojedinim stvarima neupitna je činjenica da je “True Magic” još jedan sjajan album ovog multitalentiranog umjetnika, koji čak i kada nije na kreativnom vrhuncu bez problema prebacuje domete predstavnika mainstream hip-hop scene.