Halsey “If I Can’t Have Love, I Want Power”: podvojenost između svetice i kurve

Danas me jedan od kolega na novom poslu pitao šta sve slušam. Iako sam sramežljivo i nespremno dala onaj tupavi odgovor ‘sve’, anksiozno overthinkanje je proradilo i zaključila sam da idući put kad mi se postavi isto pitanje, mogu barem malo proširiti svoj dozlaboga generičan odgovor i reći da – sve ulazi u obzir – od prve kazete Vesne Pisarović preko novovalnih depresivnih indie folk kantautorica pa sve do industrial metal bendova. Iako su moji korijeni definitivno blaženi punk i post punk, moje srce titra kad čujem pop i pop punkish stvari nultih – osjećam se kao da ponovno ‘picajem’ školu i lutam negdje sa 7.50 kuna u džepu i slušalicama od kojih jedna vrlo vjerojatno ne radi, zbog čega mi je ruka u grču dok žicu držim u jedinom položaju u kojem zvuk dopire do oba uha. Na moju sreću, 2021. je definitivno godina koju obilježava – povratak u zvuk nultih.

Budući da je ranije ove godine objavljeno da Halsey snima album s mastermindovima Nine Inch Nailsa – Trentom Reznorom i Atticusom Rossom – uzbuđeno sam čekala da vidim na koju će stranu album prevagnuti –  na alternativni pop ili industrijski rock. Može li uopće Halsey izgurat novi đir? Hoće li uspjeti u žanrovskom eksperimentiranju a da rezultat ne bude migrena? Hoće li album imati zvuk prkosnog popa s mračnim detaljima mračnog NiN-a? Odgovor na sva ova pitanja je ‘da’ – i ovaj kolaboracija koja je rezultirala nekim ‘horror pop’ zvukom zvuči prejebeno.

Halsey je u jednom od intervjua otkrila kako je godinama proganja želja da surađuje s NiN-om: Željela sam podariti albumu atmosferu horror filma. Tako je i ispalo – Trentovi i Atticusovi tragovi osjetni su na cijelom albumu.

Primjerice, turobna uvodna stvar predvođena klavirom “The Tradition” odražava rad dvojice na horroru/ trileru “Bird Box”, ali s Halseyinim svjetlucavim, netaknutim vokalom. Na prvoj pjesmi postaje jasno da su se Halsey i NiN našli na pola puta: ona je zadužena za krhki lirski dio, a oni su se pobrinuli za hipnotičnu snagu u podlozi albuma.

Iako su glavne teme iskupljenje, pobuna i introspekcija, ono što je srž albuma je ideja o stalnom razvoju – saznajemo tko je Halsey kao osoba i koje su sve faze njezinog razvoja. Ovo je sve, samo ne površan pop album. Ovo je album na kojem Halsey oslobađa kreativu da bi opisala transformaciju sebe u majku. Rezultat je, kako je pjevačica napisala prilikom najave albuma, “konceptualni album o radostima i užasima trudnoće i poroda”: Bilo mi je vrlo važno da naslovnica prenese kako sam se osjećala tijekom posljednjih nekoliko mjeseci. Prikazuje podvojenost između svetice i kurve.

Napisan tijekom trudnoće s prvim djetetom, cover albuma podsjeća na sliku Djevice Marije s djetetom – Halsey sjedi s djetetom na zlatnom prijestolju što jasno vizualizira ono ključno iz naslova albuma – moć i ljubav. Zapravo, vjerske slike razbacane su po cijelom albumu, bilo to u vidu suptilnijih referenci ili očevidnih komentara kao u stihu pjesme “Bells In Santa Fe”: Jesus needed a three-day weekend to sort out his bullshit. Sveprisutni biblijski motivi, reference i slika svetice/kurve s ogoljenom bradavicom su, neizbježno, izazvali i kontroverze. Ipak, čini mi se da smo se razvili dovoljno da je tek manjina ta koja se krsti i govori ‘misusovo sveto’ na sliku Halsey kao kvazi gospe bradavicom van.

Međutim, ono što nosi album nisu biblijske slike, već Halseyina punk strana. Energična stvar potpomognuta nejakim basom i snažnim udaraljkama “Easier Than Lying”  bjesni na prekinutu vezu. Slično, “honey” (side note – gostujući bubnjar na ovoj pjesmi je Dave Grohl) zvuči  – oslobađajuće.

Ovo je album zrelih, al i kontradiktornih raspoloženja i dinamika. Kako se svaka stvar pretapa u drugu poput struje svijesti, secirajući strogo prošle odnose – bilo s drugima ili sa samom sobom – Halsey prihvaća nedavni procvat post grungea i popa i pop punka. Raznolikost je možda glavno obilježje albuma – tako ćete na pjesmi “Darling” možda osjetiti Taylor Swift iz nove “folklore” i “evermore” ere, dok će grunge duh doći do izražaja na predzadnjoj pjesmi “The Lighthouse”. Ne iznenađuje, međutim, da je elektronički utjecaj NIN-a prisutan na cijelom albumu, bilo to u vidu drum’n’ bassa na “Girl Is A Gun” ili u obliku pulsirajuće ušuškanosti na “Whisper”.

“If I Can’t Can Love, I Want Power” album je koji nudi mnogo žanrova, ali usprkos tome funkcionira kao cjelina. Prepun je zaraznih, radiofoničnih (možda bolje rečeno tiktokofoničnih) refrena, ali ima tu još materijala za, da se tako izrazim, raspakirati – svako novo slušanje otkriva nove slojeve i ljubavi i moći, zbog čega mi se čini da, protuslovno naslovu, Halsey ne mora birati. U svakom slučaju – kako Halsey ulazi u novo poglavlje vlastitog života, tako se mijenja i njezina glazba. I to u dobrom smjeru.