Glazba u kojoj treba uživati, a ne o njoj pisati

    1187

    Jonathan Richman

    Not So Much to Be Loved As To Love

    Datum izdanja: 22.06.2004.

    Izdavač: Vapor Us

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Not So Much To Be Loved As To Love
    2. Sunday Afternoon
    3. Vincent Van Gogh
    4. Cosi Veloce
    5. He Gave Us The Wine To Taste It
    6. Salvador Dali
    7. My Baby Love Love Loves Me
    8. In Che Mondo Viviamo
    9. Behold The Lilies Of The Field
    10. Les Etoiles
    11. The World Is Showing It’s Hand
    12. Abu Jamal
    13. On A Du Soleil

    Not So Much to Be Loved As To Love“, izdan prošle godine, kolekcija je toplih, jednostavnih pjesama, napisanih i izvedenih u autentično richmanovskom stilu. Sve ono što Jonathana čini originalnim u kantautorskom svijetu nalazi se i na ovom, njegovom 21. albumu – i “simpltonska” melodija (akustična gitara, udaraljke i povremeni bas) i pjesme koje su bliže skicama ili demo verzijama nego dovršenim cjelinama, i ležerno miksanje jezika na kojima isporučuje sve te divno ispaljene lirske sličice o ljubavi, ljepoti i Njoj i djetinja, naivna iskrenost kojom promatra svijet oko sebe.

    Tematski okvir također je prepoznatljivo richmanovski: od hodam-ulicom-spoznajem-nešto-novo-o-sebi pjesama (“Not So Much to Be Loved As To Love”), sretan-sam-što-sam-opet-zaljubljen minijatura (“My Baby Love Love Loves Me“), prestani-biti-cool-i-uživaj-u-životu preporuka (“He Gave Us The Wine To Taste), o-ljubavi-i-ljepoti-može-se-pjevati-i-na-stranim-jezicima (“Cosi Veloce”, “Les Etoiles” itd.) pa sve do htio-bih-s-vama-podijeliti-fasciniranost-ovim-umjetnicima numera (“Vincent Van Gogh” i “Dali“).

    Jedino “Abu Jamal – jedna od rijetkih politički obojenih pjesama u njegovom opusu – iskače iz tog okvira – u njoj Jonathan iskazuje svoje neslaganje odlukom suda da se pogubi (po njemu) nevinog čovjeka. Koliko god to bio hvalevrijedan potez čini se ipak da Jonathanov naivno-idealističan pogled i nije baš najadekvatniji kut gledanja na ovu tešku temu. No unatoč “Abu Jamal” i nekolicini slabijih pjesama (“Les Etoiles”, “On A Du Soleil”) Jonathan Richman je i dalje neodoljiv – poput djeteta s velikim tamnim očima koje dolazi sa svojom najdražom slikovnicom i moli vas da mu je pročitate, a onda vam upravo pročitanu priču krene interpretirati iz svoje dječje perspektive…

    Muziku podržava

    Polako i mukotrpno nižući redove ovog teksta (koji više liči na osnovnoškolsko pisanje o lektiri negoli na iole ozbiljniju tzv. recenziju) sve sam svjesniji činjenice da se o poetici ‘vječnog dječaka’ Jonathan Richmana, svoj satkanoj od jednostavne ljepote i malih životnih istina zabašurenih u uvrnute stihove, ništa konstruktivno i ne može napisati, a da to ne zvuči kao puko prepričavanje onoga što je majstor na svoj originalan način već otpjevao.

    A prepričavati neću, tek preporučiti odlazak na Richmanov koncert 29.3. u Močvari da se i sami uvjerite zašto je o njegovoj glazbi bolje šutjeti i u njoj jednostavno uživati… Kad smo već kod frustrirajućeg iskustva pisanja ovakvih recenzija, ima Richman i za to stihove:”…He gave us the wine to taste it,/not to talk about…/He gave us the wine to taste,/Not to critize and waste it…“.

    Pisanje o lijepoj glazbi je stvarno katkad uzaludno – poput, recimo, ‘plesanja na arhitekturu’…

    Muziku podržava