Gitarist koji stvara svjetsku glazbu

Krajem prošle godine objavljeni DVD donosi snimku koncerta što ga je slavni gitarist i skladatelj Al di Meola održao studenog 2006. na jazz festivalu u Leverkusenu. Iako je karijeru započeo kao jazz-rock glazbenik, nastavio je svirati world music pristupom i to prije nego je taj žanr postao svjetski priznatim.

Kao i tijekom cjelokupne karijere di Meola i na ovom koncertu donosi poruku multikulturalnosti. To poručuje glazbom, ali i izborom glazbenika. Naime, u njegovoj su međunarodnoj skupini tada svirali njegov dugogodišnji suradnik, puertorikanski udaraljkaš Gumbi Ortiz, argentinski klavijaturist Mario Parmisano, te američki bas gitarsit Mike Pope i bubnjar Joel Taylor.

Prigodom nastupa na prošlogodišnjem festivalu Citanova Music Nights u Novigradu Al Di Meola je o tome rekao: “Nisam bio svjestan da je to što sviram trend. Riječ je samo o spajanju utjecaja s kojima sam odrastao, kao što je to slučaj s jazz fuzijom, latino glazbom ili glazbom Chicka Coreae s kojom sam se susreo kao tinejdžer. Bio sam sretan što sam imao priliku upoznati se sa svim tim sjajnim različitim glazbenim kulturama i oblikovati vlastiti stil.

Kad sam ja počinjao karijeru nismo bili u dodiru s mnogo svjetske glazbe iz koje bismo crpili nadahnuće. Jedino s latino glazbom u SAD-u. Dok su, zahvaljujući blizini, Europa, posebice istočna Europa, ali i neki drugi dijelovi svijeta, bili bolje povezani s folk glazbom ostalih dijelova svijeta, mi u SAD-u nismo bili takve sreće.

Smatram da postoji povezanost europske publike i glazbe koju ja izvodim od ranih početaka zbog toga što sam tu glazbu slušao kao tinejdžer, kada se ona ovdje pojavila. Njezine sam elemente integrirao u svoju glazbu i zbog toga smatram da se mnogima sviđa. Bliska mi je i mediteranska i bliskoistočna glazba.

Ne osjećam se kao izrazito američki glazbenik. Osjećam se više kao latino glazbenik, ili glazbenik koji stvara svjetsku glazbu. Smatram da se svjetski glazbenici ne poistovjećuju s američkim rockom, popom ili čak jazzom. Meni je to veoma dosadno. Sviđa mi se ono što mi svijet može ponuditi. Na sreću, to se razvilo u zvuk s potpisom.”

Na ovaj DVD uvršteno je trinaest skladbi, a zastupljena su samo tri autora. Sedam je di Meolinih skladbi, među kojima neke iz ranog razdoblja karijere, ali i nove što ih je objavio na tada aktualnom albumu “Consequence of Chaos”.

Odabrao je pet skladbi argentinskog majstora tanga Astora Piazzolle koji je izvršio snažan utjecaj na njegovu glazbu, a većinu ih izvodi svirajući akustičnu gitaru, solo ili u duu s Parmisanom koji pokušava ostvariti zvuk bandoneon.

Izvode tek jednu skladbu Chicka Coreae u čijoj je fusion skupini Return To Forever di Meola započeo svoju karijeru. “U mojim tinejdžerskim godinama Chick Corea mi je bio prvi glazbeni guru. Kad sam postao nešto stariji, Astor Piazzolla postao mi je drugi uzor. Postali smo veoma bliski prijatelji, a njegova je glazba postala sastavni dio svakog mog nastupa. Za moju je karijeru to bilo veoma važno doba.

Od njega sam naučio da tango, iako se razvio u Argentini, svoje korijene ima u Italiji, Napulju, odakle potječu moji roditelji. Zato smatram da postoji veza između mojih korijena i svih ti različitih utjecaja. Glazbeno stavralaštvo oba majstora u mojoj se glazbi nastavilo razvijati na zanimljiv način.”

Al di Meola je na početku karijere, kao član skupine Return To Forever, svirao električnu gitaru, no na prve samostalne albume uvrstio je i izvedbe s akustičnom gitarom, nadahnute flamenko glazbom, koje su postale njegovim najvećim hitovima. U tom kontekstu značajana je bila njegova suradnja sa slavnim flamenko gitaristom Pacom de Luciom. “Ta je suradnja bila od velikog značenja za moje poimanje akustične gitare.

Moja skladba ‘Mediterranean Sundance’ bila je pravi hit. Neobično je što je pjesma poput te mogla postati hitom. Otvorila nam je vrata za bilo koji drugi akustični projekt, možda čak do kraja života. Bio je to velik događaj. Poslije smo Paco de Lucia, John McLaughlin i ja ostavili značajan utisak, posebno s CD-om ‘Friday Night in San Francisco’.”

Nakon toga di Meola je godinama svirao isključivo akustičnu gitaru. U tom se kontekstu predstavio i u Novigradu. No, koncert u Leverkusenu donio je prekretnicu u njegovoj karijeri. Naime, osim akustične koja je ipak zastupljenija, ponovno je zasvirao i električnu gitaru podsjetivši na rano razdoblje karijere, no ipak svirajući mekše i nježnije nego u sedamdesetima.

Osim snimke koncerta DVD donosi i razgovor s Alom di Meolom koji govori o utjecajima, zaljubljenosti u gitaru, školovanju, suradnji s Chickom Coreaom, početku samostalne karijere, skladateljskom djelovanju, utjecaju Astora Piazzolle, upoznavanju sa svjetskom glazbom, posebice tangom, značaju i različitostim sviranja akustične i električne gitare, povratku električnoj gitari, te o turnejama.

U edukativnom poglavlju demonstrira i objašnjava svoj pristup sviranju gitari, značajkama sviranja s trzalicom i prstima, te raznolikosti ritmova.

Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 9. ožujka 2008.)
(Foto: Davor Hrvoj)