Fascinantan album progressive scene

Za sve koji možda još uvijek ne znaju, Stream Of Passion je najnoviji projekt nizozemskog progressive mahera i multi-instrumentalista Arjen Anthony Lucassena. Slijedeći uspjeh svog duplog konceptualnog uratka iz 2004. godine “The Human Equation” (pod imenom Ayreon), Lucassen se ubrzo usredotočio na potpuno novi projekt, osnivanje prikladnog benda (prvog u desetak godina još od raspada Vengeancea) sakupljenog oko meksičke pjevačice Marcele Bovio (koja je članica progresivnih rock grupa Hydra i Elfonia, a također je kao gošća sudjelovala na “The Human Equation“).

Konačno, nakon odabira skupine muzičara s potpuno različitom glazbenom podlogom, pa čak i iz različitih dijelova svijeta (lead gitarist Lori Linstruth je amerikanac, basist Johan Van Stratum i bubnjar Davy Mickers su iz Nizozemske, a klavijaturist Alejandro Millan iz Meksika), Arjen Anthony Lucassen i Marcel Bovio, surađujući zajedno, stvorili su “Embrace The Storm“.

Otvarajući album u pomalo dramatičnom stilu sa tribal bubnjevima i dodatkom istočnjačkog štiha pridodanog u dionicama klavijatura, “Spellbound” se ubrzo ‘otvara’ žešćim zvukom gitara (ali bez uništavanja prvobitne nježnije atmosfere), prije potpunog očaravanja Marcelinim magičnim glasom koji vas ostavlja bez daha. Jednaka začaranost nastavlja se i u sljedeće dvije pjesme “Passion” i “Deceiver” gdje je ipak malo očitija Lucassenova prošlost.

Međutim, on se pobrinuo da Stream Of Passion ne bude samo jedna varijanta Ayreona (ili bilokojeg od njegovih brojnih projekata), već je dozvolio svakom pojedinom glazbeniku uključenom, da unese svoje ideje i utjecaje, što se zaista i vidi. Tako već sljedećom pjesmom “I’ll Keep On Dreaming” (koju bi zapravo mogli nazvati presječnom točkom albuma, jer upravo ovdje se gubi žestina, što dozvoljava klavijaturnim i gitarskim dionicama (i naravno Marcelinom glasu) da određuju ugođaj i preuzmu inicijativu), hipnotičkim melodijama “Wherever You Are” ili nježnom jednostavnosti pjesme “Nostalgia“, bend pokazuje svu svoju sposobnost raznolikosti, bez obzira na taj (zapravo minimalni) utjecaj Lucassenovih ranijih projekata.

Što reći na kraju? Ovo je jedno od izdanja koje se nikako ne smije propustiti, jer ne samo da dobivate odličan uradak progresivne scene, već i album nabijen emocijama i prije svega određenom dozom nježnosti s jedne, ali i žestine s druge strane. Moram reći i to da je sam bend Stream Of Passion jedan od onih, nažalost rijetkih, koji se uistinu trudi unijeti sav svoj duh u svoje stvaralaštvo i time mu glazba dobiva onu istinsku ljepotu koju inače teško da bi imao. Obavezno nabaviti.