Dylanov čestit starinski Božić

Nakon što je prošao prvotni šok izazvan već samom idejom da Bob Dylan snima album obrada božićnih standarda, vrlo brzo se shvaća kako je riječ o pravom, iako za današnje vrijeme atipičnom, božićnom albumu koji istinske vrijednosti Božića stavlja u prvi plan posve ignorirajući konzumerizam koji ovaj blagdan prati već dugi niz godina.

Tradicija božićnih albuma opće je poznata i duboko ukorijenjena u američku glazbu: nekada davno svatko tko je imalo držao do sebe (riječ je, naravno, o velikim izvođačima poput Franka Sinatre, Binga Crosbya, Elvisa Presleya, Johnnya Casha, Raya Charlesa i mnogih drugih) snimio je barem jedan.

Ma kako čudno zvučalo, Bob Dylan nikada nije snimio božićni album. Naredao je u svojoj diskografiji i albume uživo, unplugged, bootlege, albume obrada, albume s odbačenim pjesmama i još puno toga no čekao je 33 studijska albuma kako bi napravio jedan koji mu nedostaje. I doista je napravio čudo, a čuda se – kao što znamo – ne događaju svaki dan.

Klišeizirani prizori obiteljskog zajedništva i idile u dane Božića kakvi se prikazuju u tko zna kojoj po redu reprizi jedne od epizoda američke humoristične serije na nekoj od komercijalnih televizija vjerojatno nisu klišeizirani bez razloga. U njihovom užurbanom, gotovo neljudskom tempu života, Božić je puno više od običnog vjerskog praznika. Vjerojatno je to jedini dio godine kada ljudi postaju čovječni ne gledajući samo sebe i vlastite interese. I za ovu priču najvažnije – slave ga svi.

Zašto je to važno? Bob Dylan rođen je kao Robert Zimmerman, Židov. S prijelazom 1970-ih. u 1980-e. priklonio se kršćanstvu da bi 1990-ih. osvanula fotografija na kojoj je s jarmulkom na glavi uza Zid plača. Sve ove godine nije potpuno jasno koje je točno vjere Bob Dylan, no posve je jasno kako je u svjetovnom i duhovnom pristupu jednako iskren kao i u glazbi teksaško-meksičke granice kojom oduševljava proteklih godina.

Eddie Gorodetsky producent je Dylanovih radio-emisija “Theme Time Radio Hour”, a ujedno i vlasnik (kako se i sam voli pohvaliti) najveće kolekcije božićnih albuma i pjesama, stoga ne treba čuditi ako je upravo on na neki način kumovao Dylanovoj odluci snimanja ovog albuma. Naravno, produkcijski dio posla odradio je opet pseudonim Jack Frost i u ovom kontekstu to ime zbilja nekako vuče na Božić.

Prije desetak godina, ekipa ”Kanadske Kraljevske Farse”, kultne humoristične serije, napravila je skeč u kojem poprilično dezorijentirani i okoline nesvjesni Dylan na svoj prepoznatljiv način pjeva božićne standarde (uz neizostavno mumljanje vrhunac je kada Dylan zapita samog sebe zašto uopće pjeva te pjesme kada je ionako Židov). Nevjerojatno kako su uspjeli pogoditi bit i nasmijati svakog pravog Dylanovog obožavatelja.

“Christmas In The Heart” također će vas nasmijati, samo što ovaj put nije riječ o glumi, već o zbilji: Bob Dylan zaspao je u pedesetim i šezdesetim godinama prošloga stoljeća uz televizor sa starim, crno-bijelim božićnim filmovima. Njima je dodao karakteristične saharinske aranžmane i prepoznatljive ženske back-vokale iz toga vremena, a on sam – sa svojim rašpastim gunđanjem – zvuči razdragano poput malog djeteta koji prvi puta vidi snijeg i osjeti duh Božića.

Ovo je doista album snimljen za vlastitu dušu, a ako smo išta proteklo desetljeće naučili o Dylanu to je da čovjek jednostavno obožava pjesme koje se prenose s generacije na generaciju, s koljena na koljeno. Vrsni poznavatelj američke pjesmarice (opet ćemo se prisjetiti njegovih radijskih emisija) pomno je odabrao božićne tradicionale koji pripadaju istovremeno i svima i nikome te snimio jedan pravi staromodan božićni album kao stvoren za klišeizirana obiteljska okupljanja s početka teksta.

Nije to ironija niti ruganje, prije posveta jednom boljem i psihički zdravijem Božiću. Ne treba tražiti neke skrivene ili političke poruke, ovo je vrhunsko-satiričan album (počevši od samog igranja na sigurno jer je blagdanski do naslovnice na kojoj je pin-up djevojka Betty Page koja s Božićem i nema pretjeranih poveznica) na kojem se Dylan zabavlja kao nikada prije, čak se odvažio zapjevati i na latinskom.

Ovih 15 toplo-nostalgičnih pjesama (kojima nedostaje jedino krckanje starih radio-prijamnika) obrađeno je nebrojeno puta, no Dylan je uspio iz njih izvući još malo životnosti ne izmasakriravši ih poput, recimo, Roda Stewarta i njegova šablonskog pristupa.

Dodamo li tome i humanitarnu notu albuma jer dio od prodaje albuma na američkom tržištu donirat će se organizaciji Feeding America, čime će se osigurati četiri milijuna blagdanskih obroka za više od 1,4 milijuna ljudi, dobivamo uistinu ljudski Božić o kojem su nam pričale naše bake i djedovi.

Na svakom je obožavatelju odluka hoće li “Christmas In The Heart” gledati kao pravi Dylanov album ili kao izlet koji se neće tako skoro ponoviti. Božić je u srcu, najvažnija je poruka koju nam ovim albumom želi reći Bob Dylan podsjećajući nas što znači biti čovjekom.