U jednom od rijetkih intervjua, Bob Dylan je progovorio o svom najnovijem pothvatu, knjizi pod nazivom “Filozofija moderne pjesme”. U razgovoru s Jeffom Slateom za The Wall Street Journal otkrio je i neke zabavne, ali i iznenađujuće činjenice o svom glazbenom ukusu.
Novinarka Allison Rapp recenzirala je Dylanovu knjigu za Ultimate Classic Rock, opisujući je kao “knjigu osmišljenu tako da Dylan raspravlja o nekim pjesmama koje su potaknule njegov interes, znatiželju i maštu tijekom godina. Ona je izvanredna ne samo zato što jedan od najcjenjenijih umjetnika svoje generacije i šire piše o radu drugih, nego i jer dokazuje jednostavnu činjenicu da Bob Dylan voli glazbu na isti način na koji ju vole njegovi obožavatelji.”
Njena je poanta i dokazana u intervjuu. Dylan se činio vrlo uzbuđenim kad priča o glazbi koju voli. Neki bi se mogli i iznenaditi, no čini se da najviše voli metal, rock i rap.
U intervjuu je prvo govorio o tome kako se u glazbu prvi put zaljubio 1950-ih, okrećući se u to vrijeme novim izvorima zvuka kao što su radio, prijenosni gramofoni i džuboksi. “Bez poslijeratne tehnologije ove bi se pjesme možda raspršile i zanemarile”, rekao je. “Proces snimanja doveo je prave ljude na vrh, najinovativnije, one s najvećim talentom.”
Ali, vremena se mijenjaju, pa je Dylan ipak malo modernizirao svoje metode slušanja glazbe. Vrti CD-ove, sluša satelitski radio, a prepušta se i streamingu. Ipak, još uvijek najveći afinitet ima prema zvuku starog vinila.
“Kupio sam tri gramofona u antikvarijatu u Oregonu prije otprilike 30 godina”, rekao je. “Mali su, ali kvaliteta zvuka je tako moćna i čudesna, ima toliko dubine, da me uvijek vrati u dane kada je život bio drugačiji i nepredvidiv. Niste imali pojma što vas čeka niz cestu i nije bilo važno. Zakoni vremena nisu vrijedili.”
Novinar Jeff Slate zatim je pitao Dylana o tome kako ovih dana otkriva glazbu. Glazbenik je otkrio da na nove izvođače uglavnom nailazi slučajno, preko preporuka ili samo gledajući nastupe: “Braća Oasis, sviđaju mi se obojica”, rekao je.
“Gledao sam Metallicu dvaput,” nastavio je Dylan. “Posebno sam se trudio vidjeti Jacka Whitea i Alexa Turnera (iz Arctic Monkeysa). Obožavatelj sam Royal Blooda, Celeste, Rag and Bone Mana, Wu-Tanga, Eminema, Nicka Cavea, Leonarda Cohena, bilo koga s osjećajem za riječi i jezik, svatko čija je vizija paralelna mojoj.”
Dakle, sada imamo adekvatan izvorni materijal da zamislimo Boba Dylana kako se ujutro budi uz “Lose Yourself”, “Enter Sandman”, a možda čak i “C.R.E.A.M.” ako se osjeća ekstra ambiciozno.
Dylan je imao mnogo toga za reći u ovom intervjuu, ali nije bio tako laskav prema svima u svojoj novoj knjizi. Chris Frantz mu je rekao da “popuši kurac” kao odgovor na odlomak u kojem je Dylan rekao da su Elvis Costello i The Attractions bolji od “bilo kojeg od njihovih suvremenika”, vjerojatno da podbode Frantzov bend Talking Heads.
Sama knjiga je nedavno imala i skandal te je Dylanov izdavač Simon&Schuster morao izvršiti povrat novca za limitirano izdanje knjige s autogramom kada su fanovi saznali da se zapravo radi o replikama autograma.
