Dvoboj s Kaiser Chiefs!?

The Strokes su za sobom donijeli pravu malu revoluciju i nadu mnogim balavcima da s dva-tri akorda mogu uspjeti. Tako u posljednje vrijeme imamo veliku navalu svakojakih bendova koje već teško i razlikujemo. Svi klinci sviraju rock, tzv. post punk i tome slično, a samo stariji maheri se prime indie-pop-rock melodijica. U cijeloj toj zbrci debitanata, Duels se ističu jer su krenuli tim putem.

Pjesme su laganog ritma, povremeno prizivajući brit-pop eru, zbog čega ih dosta i uspoređivaju s Kaiser Chiefsima. Ne vidim pretjeranu sličnost između ta dva benda, osim što oba dolaze iz Leedsa. Dok Kaiser Chiefs su više rockerskije orjentirani, Duelsi fino zakamufliraju brit-pop u moderne indie-pop melodije. Vjerojatno usporedbe dolaze s ranijih koncertnih svirki, koje nažalost nisam imao prilike čuti, pošto su Duelsi tek nedavno izdali album.

“The Bright Lights & What I Should Have Learned” je debut ovog kvinteta i svojim šarmom mogao bi osvojiti poneko srdašce. Sumnjam da će u većoj mjeri uspjeti jer nisu dovoljno lijepi za naslovnice časopisa, već su normalni i prosječni Britanci, koji su lijeni brijati se, a imaju jednu djevojku u bendu da malo popravi situaciju.

Šalu na stranu, vrijeme je da kažemo i o utjecajima na bend, a to su u prvom redu Bowie, nezaobilazni The Beatlesi i Oasis, a ponegdje se osjećaju Blur, The Flaming Lips i Muse.

U trenucima vokal mi se činio nekako poznato, dok nisam shvatio da je veoma sličan Matthew Bellamyu. “Things” je takva stvar u kojoj se najbolje to iskazuje jer je i sama pjesma u Muse-ovskom stilu. Uvodni dio u albumu, gdje se nalazi i “Things”, najjači je dio albuma, jer su pogodili pravu atmosferu za svaku pjesmu.

“Brothers And Sisters” je u Bowievom stilu, “Slow Build” je mirnija i akustičnija s ne prenapadnom orkestracijom i pljeskom, a “Potential Futures” je nešto rastrganijeg ritma.

U nekim momentima trebalo je malo više zažestiti zvuk, što se najbolje primjećuje u “Animal“, koja bi bila bolja da je više neurotična, a to se odnosi i na “Pressure On You” gdje je dio iz naslova preblag. “Once In The Night” je u stilu Suedea, dok posljednja sanjiva “Taxi Song” bi mogla postati glavni favorit albuma. Ranije su mnogi stavljali najbolje pjesme na kraj albuma, dok se danas to sve rijeđe radi, što je i logično pošto na mnogim uratcima postoji svega par pjesama vrijednih spomena, pa mnogi niti ne preslušaju album u cijelosti ako im se ne svidi početak, pa bi dobre stvari mogle ostati neotkrivene.

Duelsi su pokazali talent koji moraju još izbrusiti, ali za početak nije loše. Mirnija indie atmosfera koja se provlači kroz većinu pjesama odgovara trenutnom vremenu, hladno s povremenim blijeskovima sunca i topline.

S malo više iskustva, doći će i malo više originalnosti, pa ćemo moći uživati u još većoj mjeri u glazbi koju izvode Duelsi.