Bespotrebno kopiranje Musea i Radioheada

    1279

    Duels

    The Barbarians Move In

    Datum izdanja: 12.05.2008.

    Izdavač: DIY Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Furies
    2. Sleeping Giants
    3. Regeneration
    4. Perimeter Fence
    5. The Healing
    6. Wolves Land
    7. The Wild Hunt
    8. This Year’s Man
    9. Forgotten Babies
    10. The First Time – The Last Time
    11. The Barbarians Move In

    Nakon solidnog prvijenca “The Bright Lights & What I Should Have Learned” benda Duels, očekivao sam velike stvari od njih, ali moram odmah priznati da su na svom drugom albumu, “The Barbarians Move In“, otišli u skroz krivom smjeru zbog bespotrebnog plagijanja ranog Radioheada i Musea.

    Slično se dogodilo Museu, koji su u početku mnogo nalikovali na Radiohead, ali su svakim daljnjim albumom počeli stvarati svoju zvukovnu viziju koja danas puni i najveće stadione. Duels je krenuo drugačije, nakon karakterističnog indie pop rocka koji nije pretjerano bio zapažen, zaokrenuli su ploču prema prokušanim formula i izgubili na vlastitom identitetu.

    Od početka albuma se osjeća jedna tmurna atmosfera u kojoj se gitarističke dionice nadopunjuju slabašnim vokalom koji ima premalo osebujnosti. Povremeni ‘Muse-elementi’ sa sitnom upotrebom elektronike i prog rock elemenata u formi mračnih pjesama Duelsa nikako se ne mogu uspoređivati s ‘originalima’ jer su previše bezenergične, ponegdje bezvezno preproducirane, ma jednom riječju loše.

    Uvodna “The Furies” (u kojoj su zanimljive bubanj dionice) pokazuje kakvim će se neinovativnim smjerom kretati tijekom cijelog “The Barbarians Move In”, a sljedeće “Sleeping Giants” i “Regeneration” imaju jedan tipičan apokaliptični štih kojeg su Muse patentirali na “Absolution“.

    Muziku podržava

    Perimeter Fence” je vođena akustičnom gitarom s mnogo orkestralnih dodataka koje dodatno guše samu skladbu, klavirska “The Healing” ima jedan pozitivan lagani ritam, “Wolvesland” jako vuče na nekadašnji Suede samo što su ga nadogradili s horor-psihodelijom, “The Wild Hunt” je klaustrofobična, kao da ju je radila Björk, dok do kraja više ne bih izdvajao niti jednu pjesmu zbog njihove dosade i monotonosti.

    Bend Duels je izgubio glavni duel u svojoj karijeri, a to je vlastiti identitet. Teško je povjerovati da jedan solidan indie pop rock bendić pokušava kopirati takve velikane britanske scene posljednih desetak godina, a da u cijelu priču nije unio ništa svojega. Odaje se dojam kao da svom silom žele biti popularni, pa mijenjaju svoju glazbenu priču, samo da se približe naslovnicama raznih novina.

    Kad bih htio slušati Muse ili Radiohead, posebno njihove posljednje vrhunske albume “Black Holes & Revelations” i “In Rainbows” svakako bih odabrao njih, a ne njihovu blijedu kopiju u vidu albuma “The Barbarians Move In” benda Duels.

    Teško da ćemo imati priliku još što dobrog čuti od njih jer sumnjam da mogu preživjeti takav debakl, a vidi se da su neke kritike na njihov prvijenac bile pogubne za njih. Ako dođu do sljedećeg albuma, baš me zanima na koga će tada nalikovati, da li će možda na red doći Oasis, Coldplay ili netko treći!?

    Muziku podržava