Dugo čekanje za veliki debakl

Oduvijek sam smatrao da je prava era dance-punka započela velikim hitom The Rapturea “House of Jealous Lovers” i milijun njegovih remikseva. Od tada je prošlo skoro deset godina u kojem se The Rapture potpuno izgubio i sada je tek jedan mizeran bend slavne prošlosti.

Veliki razmaci između albuma, manjak hitova i rošade unutar benda dovele su do situacije da novi album The Rapturea malotko s nestrpljenjem iščekuje. I bolje da je tako jer ovo što su ponudili na “In the Grace of Your Love” ubraja se među najveće promašaje, totalno odmaknuto od temelja dance punka koje su postigli s albumom “Echoes”.

Već prvom pjesmom “Sail Away” bend kao da želi dokazati da je prerastao nervozne ritmove i da je spreman poharati teritorij synth popa kao što to rade The Killersi. Rezultat je vrlo slab, kao da su se Flowers i društvo malo zajebavali sa synthovima i zaključili da je pjesma za smeće, a nakon toga ju je netko izvadio iz smeća i izdao kao svoju.

Ako prva nalikuje na The Killerse, tada je druga čisti Franz Ferdinand s time da i tu valja napomenuti da bi kod originalnog benda ponovno pjesma završila u otpacima jer ni po čemu nije posebna i specifična, već monotono bezlična s povremenim bljeskovima synthova. Još jedan palac dolje.

“Blue Bird” teško je opisati jer zvuči podosta nedorečeno, kao da su je usred produkcije zaboravili napumpati jer je ona prva skladba na albumu koja bi mogla podsjetiti na ono po čemu su The Rapture skrenuli pažnju na sebe početkom milenijskog revivala indie rocka.

Jedan od vrhunaca neukusa skladba je “Come Back to Me” koja zvuči kao da je nastala na Oktoberfestu. Hipnotički elektronski ritmovi obogaćeni su alpskom tanz-party harmonikom koja nakon minute slušanja već postane nesnosno neslušljiva, pa vjerujem da će mnogi potražiti kako promijeniti pjesmu u najkraćem mogućem roku (ja sam se natjerao preslušati svih šest min i nema nikakvog napretka pred kraj pjesme).

Uvodnih 20-ak minuta sasvim je dovoljno da se osjeti sva nemoć nekad velikog i značajnog indie dance benda jer ove prve četiri skladbe možda su i najslabije četiri skladbe koje su ikad izdali. Neurotičnih gitara i ritmova nema nigdje, sve je to limunadica koju mnogo bolje promoviraju bendovi poput već spomenutih Franza Ferdinanda (posebno sa zadnjeg albuma) i The Killersa, ali i White Liesa, MGMTa, Bloc Partya, Editorsa i srodnih bendova.

Tek nešto bolji trenuci započinju s naslovnom skladbom “In the Grace of Your Love” kojoj također kronično nedostaje energičnosti, dok sljedeća “Never Die Again” najviše podsjeća na nekadašnji potencijal benda, pa možemo zaključiti da je prevelika šteta što nemamo više ovakvih pjesama na albumu.

Nekad davno kada bismo vidjeli u istoj rečenici The Rapture i “Roller Coaster”, znali bismo da nas očekuje totalno ludilo od pjesme, a danas je situacija sasvim drugačija, pa ne čudi što je ova čisti gitarski pop kakvog su nekad odlično isporučivali bendovi poput već pomalo zaboravljenih The Thrillsa. Ovu skladbu treba istaknuti jer je napokon gitara došla u prvi plan iako ispušta vrlo mekane tonove…

Do kraja albuma krvna slika The Rapturea se ne popravlja jer skladbe i dalje obiluju nedovoljno nabrijanim synthovima, pa je mnogo bolje uzeti u ruke neki album MGMT-a, nego “In the Grace of Your Love”, iako bi se iz tog kraja mogao izroditi pokoji slučajan hit što se za početak albuma nikako ne može ustvrditi.

Svakom bendu može se dogoditi dobar ili loš album, a tijek cjelokupne karijere nam na kraju govori je li slučajnosti bila ono dobro ili ono loše. Kako sada stvari stoje, The Rapture su imali jedan dobar album jer sve drugo bilo je prosječno ili loše poput “In the Grace of Your Love”.

Cilj glazbe je da zabavi svog konzumenta što su The Rapture ispočetka i uspijevali, a sada je potpuno jasno da ih je vrijeme (i mnogi drugi odlični dance punk bendovi) pregazilo što su dokazali orijentacijom ka synthovima koji su sada ponovno na zenitu popularnosti poslije ’80-ih. godina prošlog stoljeća. Možda tim zaokretom dobiju neku novu publiku, ali ‘stari fanovi’ će zasigurno vrlo brzo prekrižiti The Rapture iz svoje knjižice, ako to već i nisu napravili zbog petogodišnjeg čekanja.