Drakeov novi album i svi njegovi rekordi

S pravom se već može reći, miljenik svjetske glazbene scene, Drake, izbacio je peti studijski album i pokorio kako se kaže, sve živo. Naravno, misli se na rekorde. Drakeu, dakle, ide i suviše dobro zadnjih tjedana.

Novi album “Scorpion”, u svojih je nekoliko tjedana od izdavanja oborio više rekorda. Vjerojatno najvažniji je da je “Scorpion” postao prvi album u povijesti koji je skupio preko milijardu streamova na svim streaming platformama u prvom tjednu od izdavanja tako preuzevši tron Post Maloneu koji je u svom prvom tjednu sakupio 745,9 milijuna streamova. “Scorpion” je debitirao na samom vrhu Billboardove Hot 200 ljestvice albuma s nevjerojatnih 732 tisuće (albumu ekvivalentnih) kopija, točnije, sav taj streaming i 160 tisuća pravih kopija zbrojeno. Također, navedene su brojke najveći tjedan prodaje za bilo koji album ove godine.

Po izlasku albuma Drake je postao i prvi umjetnik u povijesti čija su čak četiri singla debitirala u top 10 Billboardove Hot 100 ljestvice. Ako tome dodamo već tri izdana singla koji su već bili u top 10, Drake je srušio i dugo držani rekod legendarnih The Beatlesa imajući 7 pjesama u top 10 istovremeno. Ulaskom pjesme “Don’t Matter To Me”, pjesme za koju su preuzete vokalne dionice Michaela Jacksona, Drake i MJ postali su prvi izvođači s 30 odnosno više top 10 singlova.

Veliki hit “Nice For What” postao je prva pjesma koja se popela na vrh Top 100 ljestvice čak četiri puta od izlaska. Objavom albuma “Scorpion”, čak 27 Drakeovih pjesama našlo je svoje mjesto na Billboard Hot 100. “Scorpion” je službeno prodao velikih 957 tisuća kopija u svijetu u svom prvom tjednu. Navedene statistike i podaci dovode do kumulativa da je Drake najprodavaniji umjetnik svih vremena po pitanju singlova u SAD-u. Dalo bi se tu još nabrajati, ali ovo su najbitniji rekordi i sjajne vijesti za Drakea.

Prva, hip hop, polovica ovog albuma napunjena je dinamičnijim tuneovima, bržim linijama i bilježi teži Drakeov flow. Akcija počinje na “Nonstop”. Zarazni neprekinuti bassline s više stava nego što ga većina repera ima priprema teren za Aubreyja. Mora da se radi o magiji producenta No I.D., dugogodišnjeg mu suradnika. Drake ovdje starta s prvim pamtljivijim stihovima poput “I’m a wig splitta, I’m a tall figure (…) I’m a bill printer, I’m a grave digger”. Crni humor? U svakom slučanu humoristično.

Srećom, Drake je jedan od onih repera čiji ego se više manje s lakoćom tolerira ili čak prihvaća. Razlog tolike povezanosti publike s Drakeom njegov je dostupniji stav, drugačiji pristup žanru i industriji. Govorio on o silnom bogatstvu, uspjesima i utjecaju ili o realnim problemima u društvu, ostaje čovjek vrijedan divljenja i obožavanja zbog svoje poniznosti i djela. Njegov izričaj nije toliko težak i opterećen kao u većine repera. Također, iako već niz repera sve više proširuju opus tema, Drakeovi tekstovi, bili zbilja njegovi ili kako zli jezici kažu, ghostwriting, posežu za srcima slušatelja. Drakeove pjesme stvorene su za društvo, za ljude. To je ono što ga uzdiže iznad kolega. Ciljna skupina nije određena prema spolu, možda ni prema godinama.

“Emotionless” je, bez obzira na to što koristi melodiju i vokalne dionice jedne od najboljih i najvećih hitova legendarne Mariah Carey, jedna od najboljih pjesama na albumu. Na ovoj je važnoj pjesmi Drake službeno obznanio da ima sina imena Adonisa, a veliko priznanje tajnovito je bilo najavljeno tjedan dana prije u promotivnom billboardu za album s tekstom “Don’t hit me when you hear this.”, inače stihom iz ove pjesme. Postaviti “God’s Plan” odmah iza “Emotionless” bila je odlična odluka. U ove se dvije pjesme jasno dobiva dojam Drakea kao (javne) osobe i umjetnika.

Cijela je priča oko pjesme “God’s Plan” super pozitivna, moćna i motivirajuća. U promotivnom je videu podijeljeno skoro milijun dolara za različite oblike pomoći i u humanitarne svrhe. Pjesma ne postavlja Drakea kao neku verziju modernog Boga, već ukazuje na razlike čijem izjednačavanju se treba težiti. “God’s Plan” je tako više nego opravdano postao najprodavaniji Drakeov singl. Uslijedit će “Mob Ties”, “Sandra’s Rose”, još dvije pjesme s prvog dijela ovog albuma vrijedne pažnje, a prvu će polovicu zatvoriti “Is There More” i njegov “More Than a Woman” sample od Aaliyah koji također zvuče odlučno.

Druga polovica okarakterizirana je kao više r&b i pop doprinos. Neki mediji nagađaju da je “Summer Games” o Rihanni. Kronologija nekoliko pjesama s prošlih izdanja i njihovih suradnji, nalaže da bi i ova pjesma mogla biti povezana s njom. Bilo kako bilo, radi se o dobroj uvertiri u drugi dio albuma. Već spomenuta “Nice For What”, prava hip hop veselica s nevjerojatno dobro upakiranim sampleovima pjesama  “Ex-Factor” od Lauryn Hill i “Can It Be All So Simple / Intermission” od Wu-Tang Clana. Poslije ovog odličnog singla dolaze tri laganije odlično kombinirane stvari. Redom, “Finesse”, “Ratchet Happy Birthday” i “That’s How You Feel” (s Nicki Minaj), gdje El Drake fino usporava stvar, pjevuši dijelove pjesama i daje slušateljstvu malo predaha uz koju klavirsku podlogu i luksuzni mistični aranžman. Guštanje tih skupih beatova. “Scorpion” stvarno zvuči skupo i to mu dobri stoji.

“In My Feelings” čeka svjetla budućnost. Ženski će dio publike još jednom pasti na romantično, nostalgično pjevušenje Drakea s dozom ispričavanja u glasu. Sam naslov pjesme je isto pomalo strateški. Davanje uvida u emocije jedne zvijezde njegovog kalibra zvuči i više nego interesantno, koliko god se više gubimo u svemu što Drake osjeća. Djevojka spomenuta u stihu “Keke, do you love me? Are you ridin’?”, stvarna je osoba. Radi se o njegovoj bivšoj djevojci K’yanni Barber. Drake spominje i J. Lo u ovoj pjesmi.

Slijedi “Don’t Matter To Me”. Michael Jackson kao feature. Koliko god zapravo mrzim bilo kakve posthumne objave materijala umjetnika, “Don’t Matter To Me” funkcionira. Jacksonu je dano prostora, dovoljno instrumentala za pojačavanje dojma između njegovih stihova. Iznenađujuće i nekako pošteno, Drake nije radio čudesa na ovoj pjesmi, nego prilagodio tekst prvotnoj ideji, dostojanstveno ubacio Jacksonove dionice i postigao čudnu sinergiju obojice. Definitivno jedan od favorita ovog albuma.

Veliki “Scorpion” završava s još jedne tri fantastične u nizu. “After Dark” kreće prepoznatljivim sampleom Maxwellove “The Suite Theme”, atmosfera je neodoljiva i Drake radi ono što najbolje zna uz pomoć  Static Majora i Ty Dolla Signa te odličnih back vokala Ala Wooda. Posljednja, “March 14”, završava prekrasnom Drakeovom izvedbom “Khalil Interlude” od grupe Boys II Men, prepuštajući nas sasvim posebnom, emocijama nabijenom, ali opet opuštenom ugođaju.

Drake je prava hit mašina. To lagano postaje gotovo neosporivo. Iako je svijetu dao “God’s Plan i “Nice For What”, ako ne i njegove najveće singlove do danas, uz “One Dance”, Drake već ima nove adute spremne da pokore ljestvice. Prema mojoj pretpostavci radi se o “In My Feelings”, “Don’t Matter To Me”, “Nonstop”, “Mob Ties” i “Emotionless”. Nešto od navedenoga će biti sljedeća velika stvar, uz blagu prednost “In My Feelings”, jer “I’m Upset” se nekako ne može shvatiti dovoljno ozbiljno, niti kao poruka, niti kao singl.

“Scorpion” nudi velik broj odličnih stvari, ali kao i na svakom njegovom albumu favorite je lako pronaći. Naravno da je velik broj pjesama odgovor na današnju metriku računanja prodaje i streaminga, ali nažalost, opet je evidentno da je izdanje sagrađeno na stupovima nekoliko odličnih sadašnjih ili budućih singlova oko kojih su postavljene potporne pjesme za upotpunjavanje dojma. “Scorpion” sveukupno zvuči produkcijski jače od prethodnika, ali nekako se oteže i bez obzira što je druga polovica puno lakša i slušljivija, do kraja već postaje pomalo previše. Što zbog broja pjesama, što zbog teškog praćenja cilja albuma tematski, povezivanja priča iz pjesmu u pjesmu. Možda se polako može reći da Drake bolje živi od singla do singla nego na albumima, bez obzira na silu oborenih rekorda.