Dostojan oproštaj

“To je to. Posljednji Sentenced album.” Koliko smo se puta u zadnja tri – četiri mjeseca zamislili nad ovim kratkim rečenicama koje je, uz ostalo, širom svijeta u ime benda odaslao gitarista Sami Lopakka, potajno se nadajući da to nije istina. Ali nažalost, tako je. Sentenced nakon izlaska ovog albuma, pa nekoliko oproštajnih nastupa, prestaje postojati.

To mi je osobno u razgovoru potvrdio Sami, uz napomenu da sigurno neće biti reuniona. Samo finale priče nazvane Sentenced desiti će se u rujnu, u njihovom rodnom Ouluu, kada će održati posljednji koncert. I ako u toj cijeloj priči ima koja lijepa stvar, onda je to činjenica da je bend posao profesionalno priveo kraju, snimivši i na oproštaju odličan album prigodnog naziva. Koji nije ništa drugo doli nastavak sjajnog “The Cold White Light” iz 2002. godine.

Dakle, melodični heavy & hard rock izuzetno nabijen teškim, depresivno – mračnim ugođajem. A kao i prethodnom, jamstvo za uspjeh nudi mu poravnata kvaliteta svih naslova, s iznenađenjem na poziciji broj 5, gdje se preko “Where Waters Fall Frozen” na 56 sekundi vraćaju svojim death korijenima. Malo je neuobičajena i slijedeća pjesma “Despair-Ridden Hearts“, koja započinje usnom harmonikom, nastavlja se u baladnom ritmu, da bi u drugom dijelu modulirala u žestoku gitarističku heavy stvar. Naslovi “A Long Way To Nowhere” i “Consider Us Dead” nekako su najsličniji modelu prošlog albuma.

No, bez obzira na ova izdvajanja iz cjeline, i dalje stoji preporuka preslušavanja albuma u kompletu, jer će tako zasigurno ostaviti najjači dojam na slušatelja. I to bi bilo to. Recenzija posljednjeg albuma ove izvrsne finske skupina. Velika šteta da je tako, ali šta se može. Sentenced will rest in peace.