Doslovno 25 najvećih

Nakon 25 godina glazbene karijere i 10 studijskih albuma prodanih u više od 50 milijuna primjeraka (čovjek se zbuni od svih tih brojki) Mick Hucknall, alias Simply Red, svoju najavu o razlazu benda 2010. godine upotpunio je i ovim kompilacijskim izdanjem s 25 zaista najvećih hitova Simply Reda.

Osim ovih impozantnih i statističkih brojki, Simply Red je prvenstveno bend koji se još u začetku profilirao i samo slijedio svoju pop romantičnu putanju.

Hucknall je 25-godišnju karijeru banda sažeou jednu rečenicu: “Oduvijek sam pokušavao stvoriti originalnu ravnotežu između ritma i melodije i tekstova koji komuniciraju s osjećajima koji se nalaze u svima nama“. Ta je njegova tvrdnja točna.

Teško da su oni pravi romantičari, pa čak i oni koji to u većoj mjeri nisu, uspjeli odoljeti barem nekom od mnogobrojnih hitova ovog sastava.

Istina, ima tu i presladunjavih melodija koje su i onima prvima navedenima u prethodnoj rečenici ipak previše, ali s druge strane svim tim hitovima koliko god njakavi oni bili ne možemo poreći i oduzeti ono nešto veliko što su postigli, a to je besmrtnost. Te će pjesme zauvijek biti hitovi i na tome im hvala.

Mick Hucknall, crvenokosi dječarac iz Manchestera, glazbom se počeo baviti u kasnim 70-ima oformivši punk bend The Frantic Elevators. Ta mi je činjenica kontroverzna koliko bi bila ona da je Bono Vox kojim slučajem napisao najveći Thompsonov hit.

Lude 70-te, zvala se ona serija i u tim je godina valjda sve bilo moguće. Čak je i kasniji hit Simply Reda, “Holdin Back The Years” originalno nastao u istom punk bendu. Pokušavam zamisliti kako je to zvučalo, ali moja mašta još nije dosegla takve krajnosti.

U svakom slučaju, punk bendova je puno, što pravih, što retro, što post, što alter., nije važan predznak, bitno je da se praši i s te strane glazbeni svijet stvarno nije zakinut, unatoč vječnoj dilemi uz jutarnju kavu: ‘da li je punk mrtav ili nije?’. Ali da kojim slučajem nije postojao Simply Red, glazbeni svijet bi bio zakinut.

Malo je takvih bendova koji su s takvom lakoćom, doslovno tvornički proizvodili univerzalne hitove. Možda im albumi pojedinačno i nisu bili toliko kvalitetni, barem ne u užem smislu riječi, ali kad se presluša ovaj njihov presjek karijere i kada na jednom mjestu imate zaista sve najbolje što je ovaj bend ikada snimio, dolazi se do spoznaje da je riječ o jednom od najvećih pop bendova uopće.

Ovaj kompilacijski album niti u jednom trenutku nije dosadan ili naporan. To su već poznate stvari, od njihovog prvog singla “Money’s Too Tight (To Mention)” preko univerzalne i svemirski popularne “Stars“, prvobitne rock drmalice “Holdin Back The Years”, pa sve do relativno novijih hitova “The Air That I Breathe” i “Sunrise“. Za kraj su stavili i jednu novu pjesmu, obradu klasika The Moody Bluesa iz 1964. godine.

I na kraju, svi oni koji simpatiziraju Simply Red, a nemaju strpljenja i živaca za preslušavanje pojedinačnih albuma, ova kompilacija pruža doslovno sve. Niti jedna bitna pjesma nije izostavljena, niti je subjektivno umetnuta neka koja tu ne bi smjela pripadati.

Toliko od Simply Reda, preostaje nam samo da vidimo što će Mick Hucknall napraviti u solo karijeri ili da se nadamo da će ponovno oformiti punk bend The Frantic Elevators jer me baš zanima kako bi to zvučalo.