Ime Davida Claytona možda ne zvoni odmah u uhu prosječnog slušatelja, no riječ je o čovjeku koji je od 2003. klavijaturist grupe Simply Red, a također je surađivao i s Georgeom Michaelom te mnogim drugim poznatim umjetnicima. Nedavno je, snimio prvi solo album “Magnesium“, na kojem dominiraju instrumentalne, meditativne teme, oslonjene na klavijature. O albumu i nekim drugim stvarima svoje je odgovore Clayton poslao putem e-maila.
Što Vama znači riječ “magnezij”?
Bijelo, bistro svjetlo. Mirnoću. Pogled unatrag s optimizmom. Ovo je album koji sam htio napraviti od sebe za sebe.
Na ovom albumu kombinirate instrumentalnu, klasičnu i minimalističku muziku. Postoje li neki albumi koji su Vas nadahnuli za tako nešto?
Ne neki specifični album, više određeni umjetnici, primjerice Arvo Part, Pink Floyd, E.S.T., George Duke. Hans Zimmer i Don Grolnik. Također me nadahnjivala kuća ECM i katalog koji ona posjeduje.
Preslušavajući “Magnesium”, učinilo mi se da su neke pjesme snimljene na otvorenom. Jeste li to ikad pokušali?
Kompozicija “Flo” snimljena je vani, na balkonu u Londonu. Na cijelom je albumu osjećaj slobode za izražavanjem koji daje slušatelju dojam prostornosti i mirnoće. Sve su pjesme snimljene gdje god sam osjetio potrebu. Možda je to nedostatak restrikcije koje sam pokušao prenijeti.
Ne vjerujem da će ovakav materijal imati stadionsku promociju. Jeste li razmišljali o mogućnostima gdje biste ovaj materijal izvodili pred publikom?
Volio bih svirati bilo gdje gdje mogu razviti određeni nivo intimnosti i mira između sebe i publike. Ideja da izvodim materijal na nekim ne toliko tradicionalnim mjestima me zanima, recimo knjižare, knjižnice, školske dvorane ili likovne galerije. Brojnost publike mi toliko ne igra ulogu.
Čuo sam da Sloveniju, Hrvatsku i Srbiju poznajete bolje nego prosječan turist. Što vam se sviđa u ovim državama?
Najvažnije, velikodušnost ljudi koje sam susreo ostavila je najdublji dojam na mene. Bio sam sudionik Europe Peace Walka duljine cca 560 km koji me doveo u Sloveniju i Hrvatsku i sreo sam se s krasnim ljudima. Upoznao sam u Krapini nevjerojatno talentiranu Teutu Vučajnk, koja je dizajnirala zadnju stranu omota za ovaj album. Što se Srbije tiče, s Beogradom me upoznala moja dobra prijateljica Ivana Nikolić. Preporučena mi je kao dobar vodič kroz taj zapanjujući grad.
Imate li neka omiljena tajna mjesta u tim zemljama?
Još ne, ali volio bih da imam. Zainteresiran sam da mi ih netko pokaže.
Svirate već dulje vrijeme s grupom Simply Red. Na koncertima vidite Micka Hucknalla iz drugačijeg kuta nego publika. Što vidite što publika ne vidi?
Vidim čovjeka koji stvarno voli biti na sceni. On je besprijekoran profesionalac, osoba koja ima potpunu kontrolu nad svojom i našom izvedbom. Daje nam jako puno energije, što traži od nas da mu vratimo istom mjerom. Stalno nas drži da damo sve od sebe i da naše izvedbe budu na vrhunskom nivou.
Iz Sheffielda ste, pretpostavljam da ste čuli za Richarda Hawleya koji daje imena svojim albumima po poznatim lokacijama u Sheffieldu kao što su Coles Corner i Skye Edge. Da Vi trebate nazvati svoj album po nekom mjestu u Sheffieldu, koje bi to bilo?
Pa to je lako… Bramall Lane. To je dom najbolje nogometne momčadi u Sheffieldu – Sheffield United!
