Curo, šta ćeš popit?

Svi dečki razrogače oči i sline nad spotovima većine ženskica na MTV-u. Da ne ispadnem neki dobrica, jasno i glasno priznajem da sam i ja među njima. Kad vidim ta nauljena tijela, retuširane face, savršene frizure, guzice i grudi snimane iz savršenih kutova, svašta mi se mota po glavi. Dok je većina njih popularna i bogata zbog one stare ‘Sex sells’, Joss Stone (osim što bih ju poveo sa sobom na pusti otok) ima takvu glasčinu da napokon crnci ne mogu tvrditi da samo njihova Beyonce i društvo znaju pjevati.

Sa samo 16 godina došla je na scenu i svojom modernijom inačicom soula i r’n’b-ja (onog pravog) prodala preko 7 milijuna ploča. Evo je opet, s odličnim “Introducing Joss Stone“.

Osvojila je Brit Awards, bila nominirana za Grammyje, pjevala s James Brownom, Stonesima, Robbie Williamsom, Stevie Wonderom, Elton Johnom i ostalima, a tek sad kaže da se napokon u potpunosti našli, pa je i zato album nazvala ovako. Ja ne bih sad u svemu tražio takvu revoluciju, jer meni je i ovo pravi Joss Stone albumčić. Pisala ga je i snimala na Bahamima i Barbadosu s Raphaelom Saadiquom (radio s Macy Gray i The Roots) i dobili su 50-ak minuta ljubavi, mira i nekoliko stotina ponavljanja riječi ‘baby’.

Lijepa ritmična “Girl They Won’t Believe It” priča o njenom snu da postane pjevačica, snena i sretna laganica “Tell Me What We’re Gonna Do Now” ugostila je repera Commona, a na “Music” (pogodite o čemu pjeva) pomogla joj je Lauryn Hill.

Ja sam se, osobno, malo preplašio i razočarao kad sam vidio spot za “Tell Me ‘Bout It” jer mi je nekako zvučala presirovo i mislio sam da se i ona približava onoj siromašnoj ritmičnoj modernizaciji. Sad pjesmu gledam na skroz drugačiji način, jer vidim kako se uklopila u cijeli album i da je jednostavno odlučila kao singl izbaciti jednu življu funky stvar.

“Arms Of My Baby” još je jedna fora pjesmica o njezinim osjećajima kad je na turneji i sigurno je još jedan kandidat za njen ‘best of’ jednog dana, dok je npr. “Proper Nice” jedna od onih fillera kakvih može nasnimiti koliko god hoće. Pred kraj se opet malo raznježila i završila sve s nekoliko laganijih “Bruised But Not Broken” i “What Were We Thinking“.

Sve u svemu, ja obožavam tu žensku, jer se nije bojala probati nešto drugo i u ovu modernu muziku unesti malo one jednostavne stare kvalitete. Trenutno, iako je možda još rano za reći tako nešto, mislim da je ovaj album čak i bolji od prošlog, a to je samo po sebi super ocjena.

Nek’ se samo ona i dalje onako nevino smješka, a ako će se držati svog stila, bit će još puno dobrih albuma.