Bruce Springsteen
Letter To You
Datum izdanja: 23.10.2020.
Izdavač: Columbia
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Bruce Springsteen primljen je u Rock and Roll kuću slavnih, osvojio je dvadeset nagrada Grammy i jednog Oscara. Objavio je dvadeset studijskih i nekoliko koncertnih albuma koji su se prodali u više od 135 milijuna primjeraka diljem svijeta. No, on je više od neke ostarjele rock zvijezde koja mora, vezana ugovorom za diskografsku kuću, snimati albume i u trenucima kada se teško pronalaze razlozi za pjesmu. Nakon odličnog prošlogodišnjeg albuma “Western Stars“, o tome svjedoči i njegov najnoviji album “Letter To You“, objavljen krajem listopada ove godine. Poslužit ćemo se citatom s korica njegove autobiografije “Born To Run”, objavljene 2016. godine i u hrvatskom prijevodu:
“Ovo su pjesme za radnike i sanjare, roditelje i djecu, ljubavnike i usamljenike, umjetnike, čudake ili za svakoga tko je ikada želio biti kršten u svetoj rijeci rock’n’rolla.”
U srpnju 2018. godine preminuo je njegov prijatelj, gitarista i pjevač George Theis, s kojim je Springsteen nastupao na početku karijere u skupini The Castiles. Bio je to povod za njegovo nostalgično putovanje u kojem se prisjeća svojeg glazbenog puta od prvih gaža do velikih dvorana. Ujedno je to i posveta njegovim preminulim suradnicima i prijateljima iz E Street Banda. Saksofonist Clerence Clemons preminuo je 18. lipnja 2011. godine, a klavijaturist Danny Federici 17. travnja 2008. Iako su ovaj album neki kritičari proglasili konceptualnim albumom u kojem se provlače motivi žaljenja, prolaznosti i smrti, radost muziciranja ponovo okupljenog E Street Banda i Springsteenovi stihovi, koji ipak zrače optimizmom, stvorili su jedan od najtoplijih albuma koje smo imali prilike čuti ove ‘bolesne’ godine.
View this post on Instagram
E Street Band se u studenom prošle godine okupio prvi puta nakon snimanja albuma “High Hopes” iz 2014. godine. Snimanje albuma obavljeno je za samo četiri dana u njegovom kućnom studiju u New Jerseyu. Angažiran je i režiser Thom Zimny, koji je popratio snimanje u dokumentarcu “Letter To You”. Film sam pogledao prije nego što sam preslušao album i upravo on dobro prikazuje način na koji funkcioniraju The Boss i njegovi suradnici: Roy Bittan (klavir), Jake Clemons (saksofonist – nećak pokojnog Clereancea koji se sastavu pridružio 2012.), Nils Lofgren (gitara), Patti Scialfa (vokal), Garry Tallent (bas gitara), Steven Van Zandt (gitara) i Max Weinberg (bubnjevi). Album je snimljen uživo, bez puno naknadnih studijskih intervencija, što mu daje poseban šarm. Bez obzira na nadimak Šef, očito je da ova ekipa stvara opušteno, bez grča i pritiska, uz uzajamno poštovanje i razumijevanje. Teško da bi se to dalo izrežirati samo za potrebe filma. Film, snimljen u crno-bijeloj tehnici, osim što je zabilježio proces snimanja albuma, donosi i kadrove sivog, kasno jesenjeg ugođaja u New Jerseyu, koji savršeno pristaju uz glazbu.
Album otvara akustična ljubavna balada “One Minute You’re Here“. Jedna od pjesama koje bi, da je poživio, u svoj repertoar sigurno uvrstio i njegov idol iz mladosti Roy Orbison, kojem je Springsteen održao govor kada je 1987. godine ušao u Rock and Roll kuću slavnih. Slijedi “Letter To You”, naslovna skladba albuma, pismo ‘napisano tintom i krvlju’, upućeno možda nekoj staroj, izgubljenoj ljubavi, a možda je to i pismo prijateljima kojih više nema: Georgeu, Dannyju i Clerenceu. E Street Band u punoj snazi, jedna od pjesama koju nije teško zamisliti kao budući koncertni favorit.
U nastavku dolazi “Burnin’ Train“, tipični Springsteenov rocker sa zaraznim gitarskim solom koji će na koncertima iscijediti dosta znoja u publici. Jedna od starijih pjesama na albumu je pjesma “Janey Needs A Shooter“. Nastala je još 1973. a snimio ju je danas pokojni kantautor Warren Zevon na svojem albumu “Bad Luck Streak In Dancing School” 1980. godine. Osim refrena, Springsteenova verzija donosi izmijenjen tekst u odnosu na Zevona, a pjesma svojom naracijom i podsjeća ne njegove rane albume. Možda je i ona završila na albumu kao spomen na ovog vrsnog autora, kojeg su kolege glazbenici izuzetno cijenili. O tome svjedoče i gosti koji su pomogli pri snimanju njegovog zadnjeg albuma “The Wind”, koji je objavljen 2003., dva tjedna prije njegove smrti. Osim Springsteena, na albumu gostuju: Ry Cooder, Don Henley, Dwight Yoakam, Jim Keltner, David Lindley, Jackson Browne, Tom Petty, Emmylou Harris i Joe Walsh.
Pjesma “Last Man Standing” donosi uspomene sa starih, blijedih fotografija iz mladosti. Na njima on i njegovi kompanjoni, u trapericama i flanelskim košuljama, pakiraju instrumente i ispijaju zadnje pivo nakon svirke u nekom klubu na cesti Route 66. Odličan solo na saksofonu, koji dokazuje da je nećak Jake Clemons dostojna zamjena neprežaljenom Clerenceu. Klavirski uvod otvara pjesmu “The Power Of Prayer“, a onda se uključuje cijela grupa. Još jedna nostalgična priča iz prošlosti. Fajrunt je u nekoj od onih rupa u kojoj su svirali, glazba Ben E. Kinga se čuje u pozadini. On će joj pomoći da skupi stolice, a onda će se možda odvesti do nekog tihog mjesta na jezeru. Pjesma zaraznog refrena podcrtanog saksofonom Jakea Clemonsa.
“House Of A Thousand Guitars” ponovo počinje laganim klavirskim uvodom. Priča o glazbeniku koji nakon svih tih svirki, od malih zadimljenih barova do velikih stadiona, još traži ono savršeno mjesto, ‘kuću od tisuću gitara’. I kao da u pozadini čujem Johna Hyatta, koji gleda one ‘zvijezde koje razbijaju savršeno dobre gitare’. Springsteen sigurno nije jedna od njih.
“Rainmaker” može biti domorodac koji je zadužen da u sušnim periodima priziva kišu. U poslovnom rječniku, on je uspješan poslovni čovjek, koji nekonvencionalnim potezima, poput čarolije, stvara nove poslove i klijente. Pjesma govori o vječnoj ljudskoj potrazi za čudotvorcima koji bi trebali pomoći u teškim trenucima, ali ti čudotvorci koje su unajmili, nikada ne postignu cilj. Ili su to možda političari, koji u svojim predizbornim kampanjama napaćenom puku obećavaju čuda, a čudo nikada da se desi.
Na albumu se nalazi još jedna stara pjesma, “If I Was The Priest“, nastala još prije njegovog debi albuma “Greetings From Ashbury Park, N.Y.” iz 1974. Pjesmu je te godine ustupio pjevaču Allanu Clarku, koji ju je uvrstio na svoj treći samostalni album “Allan Clark” pod nazivom “If I Were The Priest”. Prisjetimo se da je Allan Clark bio osnivač i pjevač britanske beat skupine The Hollies, vrlo popularne početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, koju je Springsteen puno slušao u mladosti. Ova ‘vjerska’ vestern alegorija vjerojatno se našla na albumu kao još jedan spomen na minula vremena i grupe njegove mladosti. Žestoki bubnjevi na početku kompozicije “Ghosts” uvode nas u još jedan žešći rock broj. Stare Fender i Les Paul gitare ‘dobrih duhova rock and rolla’ čuju se u noći. Bruce nastavlja tamo gdje su oni stali. Još jedan budući koncertni standard.
Iz naftalina je izvučena i pjesma “Song For Orphans“. Nastala je 1972. kao demo snimka za Johna Hammonda, koji će mu nakon toga omogućiti ugovor s Columbia Records. Nakon izlaska nastupnog albuma, pokrenuta je kampanja diskografske kuće u kojoj ga se reklamiralo kao novog Boba Dylana. Iako je ovo nova snimka sa grupom, može se osjetiti ta usporedba, pogotovo u uvodnom dijelu sa usnom harmonikom i načinom na koji pjeva. Mislim da je Bruce to napravio namjerno, naravno da mu te usporedbe danas nisu ni najmanje važne. Tako smo dobili komad odličnog folk-rocka, koji bi se i melodijom i svojom poetikom dobro uklopio u Dylanovo remek djelo, album “Highway 61 Revisited” iz 1965. godine. Album zatvara kompozicija “I’ll See In Your Dreams“, kao mali pogovor svim prethodnim nostalgičnim skicama koje je posvetio starim prijateljima. To je njegov glazbeni ‘dnevnik putovanja i skica ostanka’.
Zadovoljstvo je u 2020. godini čuti album koji je odsviran i snimljen staromodno, pomalo nam to fali u ovo digitalno doba. Posebice kada to rade glazbenici poput onih iz “E Street Banda”. Springsteen u svojoj diskografiji ima i puno boljih albuma, ali će ovaj, zbog radosti muziciranja prijatelja koji nisu dugo zajedno svirali, i iskrenosti s kojom je napravljen, još dugo biti na mojem gramofonu.
Autor recenzije: Davor Ivančan
