Bezvezna kompilacija izvrsnog benda

Za poimanje rock glazbe u Britaniji u novom mileniju najvažniji faktor bila je pojava benda The Libertines, odnosno njihov brz proboj i još brži raspad uzrokovan ovisnostima o svačemu nesretnog buntovnika Petea Dohertya. Njihova pojava na Otoku bila je pandan The Strokesima u svijetu pa su mnogi klinci uzeli gitare u ruke i počeli tamburati po njima.

Krajem prošlog stoljeća na fakultetu su se upoznali Carl Barat i Pete Doherty te je započelo jedno ‘divno’ prijateljstvo. Uskoro su shvatili da imaju slična kreativna razmišljanja pa su obojica napustila daljnje školovanje te osnovali bend The Strand, koji je kasnije preimenovan u The Libertines.

Na samim počecima čak je i Johnny Borrell iz Razorlighta svirao s njima, ali ipak su glavni oslonac benda većinu vremena, uz spomenuti dvojac na gitarama i vokalima, bili još i John Hassall na basu i Gary Powell na bubnju.

Svjetski uspjeh The Strokesa je uvelike pomogao i samim The Libertinesima pa su na novom rock valu dobili pravu šansu, koju su iskoristili svojim prvim albumom “Up the Bracket”. Britanski mediji su ih jednostavno obožavali, svakim danom se širio i broj fanova, uslijedile su prvo supporti, a zatim i velike samostalne turneje, ali i ono što je najbitnije, prvi problemi s Peteom Dohertyem.

Doherty se opako navukao na droge, počeo udaljavati od benda, stalno svađati, ali tu je uvijek bio Barat koji ga je uspijevao smirivati. Prvu krizu u bendu su riješili tako da su obojica tetovirala ‘libertine’ na svoje ruke u znak vječnog prijateljstva i odanosti.

Uskoro su odsvirali session poznat pod nazivom “Babyshambles Sessions”, na kojima su u akustičnoj varijanti izrekli sve svoje probleme, ali i odsvirali neke svoje hitove. Barat je pred kraj snimanja otišao pa se već tada dala naslutiti naznaka novog projekta Dohertya.

Problemi su se iz dana u dan gomilali, Barat i Doherty su se sve češće svađali, The Libertinesima se uočavao definitivni kraj, pošto je Barat skroz zabranio nastup Dohertyu u The Libertinesima dok se ne očisti od svih droga, a njemu je bilo svejedno jer je počeo sve više svirati pod imenom Babyshambles.

U međuvremenu, zamućen raznim haluciogenima, opljačkao je Baratov stan zbog čega je završio iza rešetaka na dva mjeseca.

To je malog razbojnika smirilo, ali samo nakratko, do snimanja drugog bendovog albuma, “The Libertines“, kada je sve eksplodiralo, te je Doherty otišao zauvijek iz benda. Barat nije odmah rasformirao bend, u nadi da će se njegov prijatelj predomisliti, ali s vremenom je postalo jasno da više nema smisla čekati jer je Doherty previše zaglibio.

Ovako tužan zbog svojeg dugogodišnjeg prijatelja, osnovao je s bubnjarom Dirty Pretty Things, dok je Hassell osnovao bend Yeti, koji je nedavno izdao svoj prvijenac. Tako smo od jednih The Libertinesa dobili tri benda, od kojih niti jedan nema šarm i karizmu matičnog.

Nedavno, prije koji mjesec, na trenutak su vratili nadu u povratak, pošto su Barat i Doherty dijelili pozornicu na jednoj gaži svirajući The Libertines pjesme, ali ubrzo su sve opovrgli zbog svojih novih projekata.

I na kraju što smo dobili? Kompilaciju najvećih hitova benda koji je izdao svega dva albuma i par singlica bez ijedne nove skladbe. Tu se većina fanova može osjećati prevarenom i zakinutom, ali tako je to u diskografskom svijetu gdje se gleda na svaki zarađeni novčić.

Album na kojem su pjesme poput “Don’t Look Back into the Sun“, “I Get Along“, “Can’t Stand Me Now” ili “What Became of the Likely Lads” nikako ne može biti loš album, ali u pitanje dolazi sama svrha njegovog izdanja. Baš dvije posljednje spomenute pjesme najbolje opisuju događaje pred sam kraj benda pa se u iskrenosti tekstova tih pjesama daju iščitati mnogi tadašnji problemi.

U svakom slučaju, The Libertines su jedan od najznačajnijih (ako ne i najznačajniji) britanskih bendova u novom mileniju te je vrijedno preslušati njihovu vrlo kratku karijeru, jer se rijetko kada osjeti kemija u bendu kakvu su oni imali.

Kao vjerni fan benda, nadam se da će kroz nekoliko godina zaboraviti na sve svoje nesuglasice te da će nastaviti tamo gdje su stali jer imaju još mnogo toga za reći, posebno iz tog razloga što njihovi novi bendovi (Babyshambles, Dirty Pretty Things i Yeti) nisu toliko dobri kao jedni i jedini The Libertines!