Bezgranična ciničnost

Već prvim albumom Line Out su pokazali da mogu biti jak faktor u regionalnom elektro-alternativnom pokretu, a s drugim albumom “Cynicism” samo potvrđuju svoju kvalitetu.

Razlika između prvijenca i ovog novog, drugog po redu albuma jest u tih nekoliko godina između gdje je bend definitivno sazrio i još bolje definirao svoj zvuk, pa danas zvuči kao moćna šestorka koja lakoćom može razgibati i hipnotizirati veliku količinu ljudi, ako im, naravno, ta masa to dozvoli.Došlo je do malih prevrtanja u bendu što je dovelo do izbacivanja puhačkih dionica, čime je najviše profitirala gitara koja je sada oslonac gotovo svakoj pjesmi. Time smo dobili moćniji zvuk koji spojen s ostalim utjecajima (elektronika od koje prvenstveno trip hop, psihodelija, jazz, rock, funk…) čini vrlo harmonične pop skladbe.Najjači adut na albumu postavljen je na samom početku i to je naslovna “Cynicism“. Kroz nju se najviše osjeća sazrijevanje Line Outa u ove tri godine koliko je prošlo od zadnjeg albuma jer su u drugi uklopili mnoge nove utjecaje koji na pravi način začinjavaju zvuk s “Masterpiecea”. Da je ovu pjesmu izdao neki strani renomirani izvođač, siguran sam da bi se mnogo pričalo o njoj, posebno kad su top ljestvice u pitanju.

Razlog tome moderan je zvuk s gromoglasnim gitarama i vrlo pulsirajućom melodijom koju razvaljuje ženski vokal. Problem je naravno što vokal pjeva na engleskom, ali ako vas ne smeta što ‘domaći’ bend pjeva na engleskom, tada je put ka uživanju u ovom albumu potpuno otvoren jer istina jest da je naslovna pjesma najbolja na albumu, ali i ostatak ima nekoliko jakih momenata po čemu će ovo izdanje biti zapamćeno.

Već kroz “Fade” osjećaju se ponovno jake crte stvaralaštva u kojem se ništa ne prepušta slučaju, “Daddy” je vjerojatno još jedna pjesma koja je spremna postati singl, a kroz nju se izmjenjuje najviše utjecaja, sve od funka do eksplozivnog elektro-rocka uz psihodelijom protkanu melodiju, dok drugi dio albuma izdižu “Robot” i “Utopia“.

Često na albumima bonusi znaju biti vrlo naporni, posebno kada je riječ o nekim remiksevima, ali začudo, “Cynicism” je pružio pravu poslasticu u tom dijelu. Remiksevi pjesama “Robot” i “Utopia” čine se vrlo kompaktni i razigrani, u nekim trenucima i bolji od originala, pa je bio odličan potez ubaciti ih u regularno izdanje.

“Cynicism” je odličan korak naprijed za bend jer su na njemu pokazali mnogo više od i inače zanimljivog “Masterpiecea”. Kompleksnost zvuka prisutna je u svakoj pjesmi s ispreplitanjima mnogih različitih instrumenata koji u konačnici daju cjelovitu sliku vrlo hipnotičkih i zaraznih pjesama.

Kada bismo jazz provukli kroz elektroniku i nadodali mu jake rock i psihodelične elemente, vjerojatno bismo dobili nešto poput ovog. Glazba ne bi smjela biti ograničena na granice države, odnosno imati preferirane granice predodređene za uspjeh, jer da je tako Line Out bismo slušali već nekoliko mjeseci putem svih medija, a ne se s njime upoznali tek ovom recenzijom.