Beskompromisna težnja originalnosti

Art-rock-punkeri Bloc Party pojavljuju se 2003. godine na britanskoj glazbenoj sceni. Ubrzo osvajaju simpatije slušatelja i kritike s debitatnskim albumom pod imenom “Silent Alarm“.

Uzore pronalaze u bendovima kao što su Sonic Youth, Joy Division, Gang Of Four, The Cure, Blur, Pixies. Tematski pokrivaju široko područje,od tema posvećenih emocijama i propuštenim šansama u životu pa sve do politički angažiranih tema. Stvaraju vrlo ozbiljnu konkurenciju bendovima kao što su Coldplay i Franz Ferdinand.

Nakon nešto više od pola godine nakon njihovog debitanskog albuma odlučuju se na izdavanje remixa. Pošto “Silent Alarm” spada među bolja ovogodišnja ostvarenja, zanimalo me kako će zvučati ovo izdanje.

Zanimljivo je istaknuti da original ima bijeli CD omot dok remix ima crni. Raspored stvari na oba albuma je jednak, pa je moguća usporedba ova dva albuma.

Album otvara odlična “Like Eating Glass” (Ladytron Zapatista mix) u kojoj se posebno osjeti slojeviti zvuk klavijatura i koja je ipak nešto manje žestoka od originala.

U pjesmi “Helicopter” koja je u obradi Sheriff Whitey’s bubnjevi dolaze više u prvi plan, zvuk gitare je čvrst i ritmičan, i posebno je zanimljivo ubačeno vučje zavijanje što daje posebnu dimenziju pjesmi.

“Luno” (Bloc Party vs Death Above 1979) verzija u kojoj prevladava brzi elektro-grunge zvuk, distorzirane gitare i još nepravilniji vokal Kelea Okerekea, i zvuči definitivno bolje od originala.

Vrlo dinamična i plesna “Banquet” (Phones Disco Edit) čini zanimljivu kombinaciju dinamičnog disco ritma i gitarističih riffova. Treba još svakako poslušati laganicu “Blue Light” (Engineers ‘Antigravity’ mix), “Price Of Gasoline” (Automato remix) i emotivnu “The Pioneers” (M83 remix) koja je potpuno promijenjena u odnosu na orginal.

Album odjavljuje tužna i poprilično mistična “Compliments” (Shibuyaka remix By Nick Zimmer).

U principu mislim da remixirani albumi zapravo samo skreću pozornost na originalne albume, i uvijek je pitanje koliko su potrebni (ponekad u manjku kreativnosti služe samo da napune blagajnu), ali za ovaj album se može reći da zvuči dobro kao da je samostalan album.

Bloc Party je ovim remix albumom napravio veliki korak prema naprijed i očito otvara put novoj generaciji umjetnika koji se odbijaju zadovoljiti glazbenim stereotipima, nego beskompromisno teže originalnosti tražeći istinski smisao u onom što rade.