Massimo
Apsolutno uživo - klub Aquarius
Datum izdanja: 19.12.2005.
Izdavač: Aquarius Records
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Massimova “Vještina” jedan je od rijetko dobrih albuma obrada žanrovski različitih pjesama, oko čije su se iznimno visoke ocjene složili i kritika i publika. Njegov koncert održan u klubu Aquarius 14.06.2005. također je doživio uspjeh, a svi koji su mu prisustvovali kasnije su tvrdili da ga se nije smjelo propustiti. Ja sam ga, nažalost, ipak propustila, zbog čega me izlazak ovog album baš razveselio, jer sam se nadala upiti barem djelić atmosfere koja je te večeri vladala Aquariusom.
Razočaranje koje je uslijedilo nakon preslušavanja albuma samo je potvrdilo moje ionako uvijek opravdane sumnje u to koliko jedan nosač zvuka može dočarati ono što se dogodilo u jednom određenom trenutku između određenog broja ljudi. Kao što je sam Massimo rekao na coveru albuma – “to se ne može ni vidjeti ni dotaknuti“, a ja bi ovdje još dodala – ni čuti.
“Apsolutno uživo” je live izdanje na kojem, kao prvo, razočarava broj pjesama. Devet, koliko ih se nalazi na albumu, doista je mali broj, ako uzmemo u obzir Massimovu bogatu karijeru, koja je još upotpunjena i obradama s prošlog albuma. Sve u svemu, sumnjam da je izvedbom samo ovih devet pjesama bio dovoljno zadovoljan da bi ih uvrstio na album.
Druga stvar koju ne razumijem je sam odabir pjesama. “Stranca u noći“, meni inače vrlo dragu pjesmu Doriana Grayja, svojim je vokalnim akrobacijama upropastila Nina Badrić, tako da se taj duet, koji otvara cijeli album, ovdje uopće nije trebao naći. Stare Tutićeve pjesme “Ljubica” malo tko se još sjeća, a vratiti je iz zaborava nije baš ni bilo potrebno. Naravno, i na ovom je albumu svirao Matija Dedić (na Arsenovoj pjesmi “Razgovor s konobarom“) koji, izgleda, svira na apsolutno svakom albumu, samo ako ga dovoljno lijepo zamolite.
Još jedna Arsenova – “Ne plači“, upotpunila je kvotu koju obitelj Dedić ispunjava na svakom domaćem albumu. Zadnja na “Apsolutno uživo” – “Samo jedan dan“, ipak je popravila cjelokupan dojam, tako da nakon preslušavanja ipak ne ostaje gorak okus u ustima (ili bolje rečeno u ušima). Jedino na što na ovom albumu nemam prigovora je još uvijek besprijekorna Massimova voklana izvedba, što je za svaki koncert, ipak, od presudne važnosti.
Osobno, ne vjerujem da ovaj album vjerno dočarava koncert održan u Aquariusu, ali to će bolje znati oni među vama koji su mu prisustvovali. A gorenavedena ocjena bi mogla biti i niža da se, ipak, ne radi o Massimu.
