Jedna od najljepših rock priča počinje za šankom jednog kalifornijskog bara u kojem su se zatekli anonimni teksaški bubnjar, kojem se upravo raspao bend i jednako tako poznat mičigenski gitarist, kojem je partner iz dua dobio diskografski ugovor kao solo izvođač. Bubnjar Don Henley je od gitarista Glenna Freya upravo dobio pivo i ono što je još važnije, ponudu da prati Lindu Ronstadt na turneji za 200 dolara tjedno. U to doba Don i Glenn su bili tek zaljubljenici u sličnu vrstu muzike, budući cimeri koji su tek maštali da imaju bend. Postali su skupa s basistom Randyjem Meisnerom i gitaristom Berniejem Leadonom prateći sastav Linde Ronstadt, da bi nakon toga postali sinonim za najbolje i najgore u rocku sedamdesetih pod imenom Eagles. Glenn Frey je bio taj koji je najviše vjerovao u uspjeh i koji je poticao svoje kolege da pišu pjesme. “Glenn je bio mnogo hrabriji oko iskušavanja raznih stvari. On me ohrabrivao da pišem pjesme. To mi je bilo novo, i on je bio velika potpora.”, rekao je Don Henley nakon mnogo godina.
Rođen u Detroitu 6.11.1948., odgojen na Beatlesima i Motown soulu, Frey je rano počeo svirati klavir, da bi se poslije prebacio na gitaru. Prvi dašak uspjeha doživio je svirajući gitaru i pjevajući prateće vokale na singlu svog sugrađanina i dugogodišnjeg prijatelja Boba Segera “Ramblin’ Gamblin’ Man”. Glenn je lako sklapao prijateljstva, imao je gard uličnog mačka, domišljatog, šarmantno razbarušenog momka koji ne voli kompliciranje i koji voli uživati u svemu što život nudi. Kad je u svojim ranim dvadesetima došao u Kaliforniju, sestra njegove tadašnje djevojke je hodala s Johnom Davidom Southerom, s kojim će Frey formirati diskografski aktivan duo Longbranch Pennywhistle koji će snimiti jedan album i koji će se ubrzo nakon toga raspasti. J.D. Souther krenut će u solo karijeru, no najpoznatiji će biti po brojnim koautorstvima na pjesmama Eaglesa. Treći poznati Glennov frend bit će Jackson Browne, prvo susjed, pa mentor, suradnik, kolega i prijatelj. Zgrada u kojoj su živjeli Glenn, Souther i Browne najvjerojatnije nije imala dobru zvučnu izolaciju jer je svojevremeno Glenn objasnio da je jako puno naučio slušajući Jacksona Brownea kako radi na pjesmama u svom stanu. Browne se pak prisjećao da, kad je netko od njih vježbao, vježbali su svi, vjerojatno zato jer je bolja varijanta bila doći i pridružiti se svirci, nego žaliti se na buku.
Upravo je Jackson Browne Eaglesima dao prvi nagovještaj slave: pišući pjesmu o bezbrižnom điranju autom i druženju s djevojkama Jackson je neplanirano doživio stvaralačku blokadu. Glenn je dovršio pjesmu koja je dobila naslov “Take It Easy”, koja je otvorila prvi album Eaglesa i 1972. godine postala jedna od 20 najprodavanijih singlova. Kolika je snaga te pjesme govori i činjenica da u mjestu Winslow u Arizoni postoji kip Glenna Freya s gitarom koji, kako pjesma kaže, “stoji na uglu”.
Iako je nastupni album Eaglesa bio komercijalno uspješan, Glennu se činilo da stvari mogu bolje. “Bili smo u istoj diskografskoj kući kao i Neil Young, Joni Mitchell, Jackson Browne. Sigurno je postojao neki neizrečeni pogled koji smo si Don i ja uputili i koji je govorio da je bolje da napišemo par dobrih pjesama jer nas u protivnom mogu otpustiti.”, rekao je poslije. Novonastalo partnerstvo je počelo dobro: prva pjesma koju su Glenn Frey i Don Henley zajedno napisali zvala se “Desperado” po kojoj su nazvali drugi album. Druga se zvala “Tequila Sunrise”. I jedna i druga su godinama bile standardni dio koncertnog repertoara grupe. Pjesmu “Desperado” su obradili Johnny Cash i Diana Kral, a prije svih njihova kolegica Linda Ronstadt, koja je, prisjetit će se nakon mnogo godina, pomogla da se okupi prva postava Eaglesa. Linda je Glennu i Donu sugerirala basista Randyja Meisnera i gitarista Bernieja Leadona, no Glenn je bio taj koji je bio inicijator bitnih odluka. Cameron Crowe, dobar Glennov prijatelj će napisati u Rolling Stoneu: “Razgovarao sam u “backstageu” s Donom, Randyjem i Berniejem o bendu, kako su počeli, kakvi su planovi i takve stvari. Svaka njihova rečenica je počinjala s: “A tada je Glenn…”. Glenn jedini NIJE bio prisutan u sobi.”
Usred snimanja trećeg albuma “On the Border” grupa je otpustila dotadašnjeg producenta Glyna Johnsa i zamijenila ga Billom Szymczykom, i na Freyev poticaj u postavu dodala – trećeg gitarista. Bio je to Don Felder, što je značilo raskrštavanje s kantautorskim country-rockom i približavanje klasičnom rocku. Unatoč hedonističkoj prirodi, u studiju je bio – “picajzla”. Felder se sjetio da je Frey proveo tri dana u studiju kako bi pravilno otpjevao riječ “city” u pjesmi “Lyin’ Eyes”. Komercijalno su postajali sve uspješniji, a Glenn Frey je donio još jednu odluku, a to je da više prepusti Donu Henleyu mjesto glavnog vokala u pjesmama. Angažman Billa Szymczyka, akvizicija Dona Feldera, prepuštanje mikrofona Henleyu i zamjena Leadona Joeom Walshom (još jedan tvrdi rocker umjesto country muzičara) su doveli sastav do planetarnog uspjeha. Sve je to bila Glennova inicijativa i sve se to poklopilo na albumu “Hotel California“: Felderove i Walshove antologijske solaže, Felderova harmonijski slijedu naslovnoj pjesmi, Szymczykova produkcija “gitare pojačane do maksimuma” i Donov glas (pola albuma glavne vokale pjeva Henley, Frey samo jednu pjesmu) su donijeli slavu, novac i, umjetničke dosege koje više nikad nitko od njih neće ponoviti.
“Zašto su se Eaglesi raspali? Dvije riječi: Hotel California”, rekao je Bob Seger, stari Glennov prijatelj. “Don je imao tulum za svoj 29. rođendan. Čini mi se da se sjećam da je vino bilo najbolje, droge su bile dobre, a žene predivne”, jedna je od poznatih Glennovih izjava. Kartanje, kokain i žene su sve više preuzimale primat u životu, Frey je stekao nadimke kao što su “Warren Beatty rock’n’rolla” ili “James Dean Eaglesa”. Takav način života je uzimao svoje na produktivnosti i na međuljudskim odnosima. Razočaran što više ne može razgovarati s bendom kao s frendovima, Meisner se 1977. povukao iz grupe, na njegovo mjesto je došao Timothy B. Schmitt. Bivša djevojka Dona Henleya, kantautorica Stevie Nicks se prisjetila kako ju je “Don naučio kako trošiti novac”, a kad bi se htjeli vidjeti, poslao bi avion po nju. Glenn Frey je pak imao svoju “osminu grama”, što bi ušmrkao u sekundi. Zdravstveni problemi su bili iza ugla. Henley se požalio da mu je kokain “uništio leđne mišiće, živce, trbuh i učinio ga paranoidnim”, što je opisano u pjesmi “Life In the Fast Lane”, a Freyu je nos morao biti dvaput obnavljan zbog ogromne upotrebe kokaina.
Glazba je bila sve lošija i lošija, album nasljednik čuvenog hotela “The Long Run” je bio tek dobro zanatski složena varijanta pop-rocka. Stara Henleyeva i Glennova ljubav – soul je posjećen u singlovima “I Can’t Tell You Why” i “The Long Run”, a stari dani cimerstva i kantautorskog drugarstva u “The Sad Cafe”. Krug mladenaštva je zatvoren, više se ništa nije imalo za reći. Evidentan kraj je postao iznimno ružan 31.7.1980. kad su si na sceni Frey i Felder međusobno prijetili da će se ubiti. Krenuli su jedan prema drugom čim su sišli sa scene, no zahvaljujući brzoj intervenciji osoblja oko grupe, sve je manje-više ostalo na riječima. Razlaz je bio pitanje dana. Netko se pak još sjetio da grupa diskografu duguje live-album, koji je sastavljen najviše zaslugom kurirskih službi i advokata. Ljupka verzija “Seven Bridges Road” je podsjetila da je grupno pjevanje Eaglesa najbolje na svijetu nakon Beach Boysa, još jedne velike kalifornijske rock skupine.
A Frey i Henley su svaki na svojoj strani, počinjali život iznova. Na pitanje kad će se grupa ponovo okupiti, odgovor je bio: “Kad se smrzne pakao.” što je grafički ocrtavalo njihove tadašnje međusobne odnose. Frey se povukao nakratko da si sredi zdravlje i započeo solo karijeru albumom “No Fun Aloud”. Oda novom, mirnijem Glennovom životu bila je “I Found Somebody”. Frey je postao obiteljski zabavljač, najveći uspjesi njegove solo-karijere bile su pjesma “The Heat Is On”, uvodna pjesma iz filma “Policajac iz Beverly Hillsa”, te “Smuggler’s Blues” i “You Belong To the City” iz serije “Poroci Miamija”. Potonju pjesmu je semplirao Jay-Z za pjesmu “The City Is Mine”.
Treba reći da se Frey povremeno pojavljivao kao glumac, filmofili će ga se sjetiti u ulozi managera u filmu redatelja Camerona Crowea “Jerry Maguire” (u istom filmu se nakratko pojavljuje i gitarist Alice In Chains Jerry Cantrell). Svojevrsnu posvetu Freyu Crowe će dati u poluautobiografskom filmu “Korak do slave”, u sceni kada gitarist kaže mladom novinaru: “Just make us look cool”. Prema Croweovim riječima, to je Frey doista i rekao mladom Croweu, koji je u sedamdesetima radio kao glazbeni novinar Rolling Stonea. “Glenn je bio dijelom muzičar, dijelom taktičar i dijelom stand up komičar”, zapisao je Crowe. Jedna od poznatijih Freyevih dosjetki je bila: “Ako ti muzički kritičari nešto prigovaraju, vjerojatno nešto radiš dobro”.
Pakao se počeo odleđivati 1993., kada su se Eaglesi u postavi koja se razišla 1993. našli u spotu “Take It Easy” pjevača Travisa Tritta. Bila je to obrada starog hita grupe, koja se pojavila na kompilaciji “Common Thread” koja je donijela obrade Eaglesa i bila veliki hit. Počeli su razgovori o ponovnom okupljanju i snimanju novog albuma. Godinu dana poslije izdana je nova kolekcija pjesama, 4 novo snimljene i stari hitovi uživo. Ime albuma je bilo “Hell Freezes Over”. “Get Over It”, prvi singl s albuma bila je poruka kulturi kukanja i optuživanja drugih za vlastite nedaće. Dvadesetak godina Eaglesi su održavali lukrativne turneje, 2007. su čak izdali album, dvostruki “Long Road Out of Eden”. Frey je pet godina kasnije izdao album obrada “After Hours”, na kojem je otpjevao pjesme iz Velike američke pjesmarice.
18.1.2016., nakon duge borbe s ulceroznim kolitisom i reumatoidnim artritisom, Frey je preminuo. O svom kolegi i prijatelju Henley je napisao: “Bio je čovjek s planom. Bio je zabavan, tvrdoglav, uporan, imao je enciklopedijsko znanje o popularnoj muzici i nikad nije odustajao.” Obožavateljima grupe ostaje sjećanje na čovjeka koji je volio život i koji se nije libio koračati kroz njega na svoj način, po svojim pravilima.
