Gene Clark: Izgubljeni album izgubljene karijere

Gene Clark, najtalentiraniji član jedne od najutjecajnijih grupa svih vremena The Byrds ima novi album, 27 godina nakon njegove prerane smrti i okruglo 51 godinu nakon što je snimljen. “Gene intrigues me more and more”, rekao je Bob Dylan o Clarku u svojoj stvaralački najplodnijoj fazi, onoj sredinom šezdesetih, na što je dobri Gene odgovorio niskom briljantnih pjesama, neshvaćenim odlukama u karijeri i neobično neurednim načinom života.

Da podsjetim, Geneov prvi klasik je pjesma “Feel A Whole Lot Better”, B-strana antologijskog singla “Mr. Tambourine Man”. Pjesme bi po kvaliteti mogle zamijeniti mjesta na singl ploči. Gene je napisao sijaset pjesama u ranoj fazi grupe The Byrds, kao i glavni dio prvog psihodeličnog singla ikad, “Eight Miles High”. Nakon što je “Eight Miles High” napola cenzuriran, i nakon što je bilo evidentno da je previše talentiran za grupu The Byrds, Clark se odlučio za solo karijeru, u kojoj je bio jedan od predvodnika country-rock revolucije. Pjesme su mu, između ostalih obrađivali pripadnici rock aristokracije, redom: Robert Plant (na albumu “Raising Sand”, snimljenim s Alison Kraus), Tom Petty (na albumu “Full Moon Fever”) i Eaglesi (na njihovoj debi ploči). Genea su voljeli i pjevali Hüsker Dü, Soulsaversi i Mark Lanegan.

Kao album “Gene Clark Sings For You” u ovakvom obliku nikad nije trebao biti objavljen. To su demo-snimke predviđene da se šalju diskografskim kućama i radio stanicama, nakon što ga se tadašnja diskografska kuća riješila poput stare krpe. Clark je kasne 1967. i rane 1968. radio da si osigura ugovor za snimanje i da pojača radijsku promociju. Tada 23-godišnji mladi lav, još nenačet alkoholom, unutarnjim neprijateljima, ženama sumnjivog morala, i beskrupuloznim pravilima glazbene industrije imao je hrpu sjajnih pjesama u svojoj tekici. Kao što mladom Robertu Prosinečkom na prvom treningu u NK Dinamo nije trebalo da se svuče u kopačke kako bi pokazao da može zabiti gol točno u rašlje, tako ni Geneu nije trebala studijska perfekcija da ovi nebrušeni dragulji zasjaje. Mladi trubadur je pokazao kako se pišu pjesme, nimalo ne zaostajući za Beatlesima i Dylanom, kojemu je dao melodijsku posvetu u “7:30 Mode”.

“Gene Clark Sings For You” sastoji se od dva dijela: prvih osam pjesama čini komplet “Gene Clark Sings For You”, a drugih pet “The Rose Garden Acetate”, dok posljednja “Till Today” je prisutna u demo-verziji. Tu pjesmu i “Long Time” sastav The Rose Garden objavit će na svom jedinom albumu 1968. Ovdje možemo čuti Geneove izvedbe u pratnji članova te grupe. Kao tihi favorit ovog albuma koji to nije nameće se pjesma “Doctor, Doctor” s daškom psihodelije, no sve su pjesme autorski zaokružene i mole nekog producenta da im da neko lijepo instrumentalno ruho.

“Past Tense” je predivan dragulj iz osunčanih šezdesetih dok ih još psihodelija pod utjecajem loših droga nije pretvorila u sebične i narcisoidne sedamdesete. Još jedna numera zaslužuje spomen: “That’s All Right By Me” – što bi neki producent, recimo Phil Spector, napravio iz ove turobno-nježne pjesme, kakvu bi nadgradnju ona mogla dobiti, no s druge strane, sve što toj pjesmi uistinu treba – čuje se i ovdje.

Gene, tihi dečko sa sela pun romantičnih želja koje se nikad ne ispunjavaju, na ovoj je kolekciji u solidnoj vokalnoj formi te uspijeva još jednom pokazati svoj najjači adut: iz nevelikog instrumentarija, opuštene svirke i jednostavnih melodija izvlači čitav spektar emocija. Ono za što trebaju mjeseci i godine manje talentiranim, ali ambicioznijim muzičarima, ovdje Gene postiže nevjerojatnom lakoćom.

Nažalost, čak je i iz ove perspektive upitno bi li Clark imao uspjeh na tržištu s ovim materijalom, jer pop-publika ne traži uvijek ljude koji joj daju srce na dlanu, kao što je to radio Gene. Doduše, u to doba uspjeh njega ionako nije brinuo, već je kasne 1968. isporučio novo, nažalost opet prezreno remek djelo “Fantastic Expedition of Dillard and Clark” i na velika vrata ponovo upoznao rock’n’roll s bluegrassom. Eaglesi i Linda Ronstadt će uzeti pjesme s te kolekcije i zaraditi fine novčeke u sedamdesetima, ali to je već priča za drugu prigodu.