Najljepša melodija iz ljubavnih boli i radosti

Jedan od najljepših ženskih jazz vokala danas je onaj od Melody Gardot.

I to nije sve što je čini posebnom i jakom. Sve što je dotiče je kao iz nekog drugog svijeta u kojem glazba nastaje s lakoćom, a pjesme suptilno dolaze do slušateljevih ušiju da bi se tamo nastanile i očarale u svojoj jednostavnosti. Ona je još jedan dokaz da najintenzivnije glazbeno iskustvo dolazi iz intimne tragedije, boli i katastrofe. Naime, doživjela je nesreću kad ju je udario automobil i bila je privezana za krevet dugo vremena, postala je osjetljiva na svjetlo i zvuk te imala problem sa sjećanjem. Iz toga je proizišao odnos prema glazbi kao terapiji i to je aktivno radila sa svojim albumima. Okrenula se budizmu i makrobiotici te postala ambasador terapije glazbom.A za njene albumu možemo reći da su pravi lijek za uši iskvarene onim što nam se često servira, a u svojoj biti je loše i promašeno. Melody je istinska melodija najsuptilnijeg tona i izričaja koja svojim pisanjem i izvedbom zaista donosi nešto drugačije u glazbeni svijet, a jazz je još bolji način da se sve to izrazi i interpretira.Četvrtim albumom samo je nastavila kvalitetan rad i pokazala da je neumorna i puna inspiracije. I na ovom albumu podtekst su ljubav, bol i intimna tragedija. Sve je to jako jednostavno, ali ne banalno, nego iskristalizirano i inteligentno. Odnos prema ljubavi je odnos zrele žene koja zna što želi i koja ima dovoljno razočaranja i uspjeha iza sebe da bi se znala nositi s ljubavnom igrom i iz toga izroditi prekrasne pjesme.

Album je definitivno jazz album, u svim svojim elementima, no daju se iščitati jake note bluesa, posebice u “Bad News” i “Preacherman“. Podsjećaju na Madeleine Peyroux, kao i “Don’t Talk” i “Same to You“, koje još prizivaju Ninu Simone i Billie Holiday, koji su za Melody veliki uzori i ono najbolje je pokupila od njih.

Kao svoje utjecaje navela je i Dukea Ellingtona i taj zvuk se proteže kroz većinu pjesama, a najviše u “Don’t Misunderstood“, prvoj pjesmi s albuma.

“It Gonna Come” je najbolja jazz numera u zadnjih nekoliko godina, što se tiče ženskih vokala. U njoj se Melody zaigrala s bluesom i popom i vokalno dala najviše od sebe. I ovo je još jedna ljubavna pjesma s poentiranim i zavodljivim tekstom.

Takovog tona je i “If I Ever Recall Your Face“, pomalo tužna i sjetna, prepuna čežnje i strasti za muškarca kojeg voli. Većina pjesama su posveta za muškarca, ali nikako nisu samo to, nego glas samosvjesne žene u njenom najboljem izdanju.

Melody zna pjevati o ljubavi na smislen i nepretenciozan način, tu nema nimalo patetike i pretjerivanja, sve je lijepo odmjereno i zaokruženo.

“Burying My Troubles” je zaključna stvar ove intimne i dirljive priče u kojoj se Melody autobiografski odnosi spram vlastitog iskustva i zaključuje da je ljubav vrijedna sve boli, ali da se zna s njome nositi. Samozaborav u glazbi je nešto najljepše i ova pjesma to dočarava gotovo savršeno.

“Currency of Man” je još jedan divan album ove jazz dive i pun pogodak za sve ljubitelje jazza i bluesa. Gotovo nepogrešiv i jednostavan u svojoj ljepoti s obiljem kvalitetnih i uhu ugodnih pjesama, sigurno će zapečatiti Melody kao najjaču jazz vokalisticu danas.