Maer
Neradni dan
Datum izdanja: 15.01.2013.
Izdavač: Matica hrvatska / MeandarMedia
Žanr: Alternative, Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Neradni dan” nastaje iz inata, kao ‘odluka’, čin otpora.
Kritički umjetnički izraz ovdje se istovremeno odupire društvenoj i
stvaralačkoj krizi. Međutim, ne zadire u polje angažiranog političkog
djelovanja. Radije, istančani kantautorski rukopis intervenira u
svakodnevni ‘zaborav života’. Očituje se to kroz tri isprepletena
umjetnička modusa – tekstualni, glazbeni i vizualni.
Varira i melodijska linija; gotovo komornu atmosferu ‘lakoće postojanja’, na tragu zvukovne eteričnosti i lepršavosti bossa nove (“Neradni dan“), gdje fućkanje i pljeskanje dodatno naglašava efekt ‘bezbrižnosti’, razgrađuju razigrani ritmovi u maniri nasljeđa ‘novog vala’ (“Socijalizam u 2175. (kako bi to bilo?)“).
Dozu talijanske kancone nalazimo već u drugoj cover verziji pjesme Sergija Endriga “Dove credi di andare“. Talijanska inačica teksta nije zastupljena u ‘priručniku za upotrebu’, no za razliku od ‘klasičnog’ utjecaja, modernija Maerova interpretacija neodoljivo izaziva melodijske usporedbe s Jovanottijem.
Ekspresivna, čak mistična, dionica violončela iz “Pjesme o zaboravljanju” naposljetku se javlja kao neizvjesna autoreferencijalna petlja “Neradnog dana”. Ton ritualne svečanosti naprosto evocira ‘prevrednovanje svih vrijednosti’, kao nužnost i kao nadu. Iza nelagode, nespokoja, zagonetnosti, ipak se nazire mogućnost: ”Možda je poraz pobjeda koja nam treba / možda ćemo u porazu znati živjeti – živjeti i znati”.
Vedriju reinterpretaciju ‘obrađivanja svog vrta’ donosi “Hereza z Galiole”. Opći gubitak smisla u svijetu gdje nedostaje nadahnuća Maer ne kompenzira nostalgičnim vraćanjem u ‘bolja, minula vremena’, ne čini odmak od stvarnosti, već se upravo hvata u koštac s beznađem i beživotnošću. Kreće od čuđenja, primjećivanja detalja (“Proljeće u studenom“), one elementarne ‘funkcije’ pjesničkog jezika.
Krhotine mediteranskog imaginarija, detalji broda i ljudi nagriženih ruzinom, nisu tek tragovi ‘zaborava’ specifičnog istarskog društvenog i kulturnog konteksta; konotacije su općenitije, geografski rasprostranjenije. Fotografija mačke iz ‘priručnika za upotrebu’ upravo ezopovski interferira s tekstovima pjesme “Treba više voljeti glupe ljude“; kao da vizualni govor basne uspijeva izreći nedorečenost stihova.
Neradni dan simbolizira odupiranje nametnutim nadomjescima, nasilno kreiranim potrebama, medijskom maltretiranju i senzacionalizmu, manipulacijama i opterećenjima političkog života; ‘samo cvrčci i tišina’. Vrijedi se izboriti za taj djelić slobode, ‘drugi ritam disanja’ na neradni dan.