Maer: Džepne pjesme za samoobranu

    2003

    Maer

    Žuti bog

    Datum izdanja: 22.01.2020.

    Izdavač: Aquarius

    Žanr: Alternativni rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Ljetna pjesma
    2. U većoj shemi (Atlantik)
    3. Čabrunići buona gente
    4. Biancaluna
    5. Kurbin pir
    6. Yellow god
    7. Žuti bog
    8. Kako biti normalan u zemlji gdje svi sviraju country
    9. Stari
    10. Buonanotte fiorellino
    11. U većoj shemi stvari (Atlantik)
    12. Waiting for herb

    Nakon nominacije za Porin 2019. godine za  najbolji alternativni album (Hereza) i nizom uspješnih umjetničkih pothvata, kako pisanih tako i auditivnih, ovu zimu izniknuo je još jedan Maerov album. “Žuti bog” već po običaju dolazi upotpunjen knjižicom u kojoj se nalaze bibliografski dijelovi samog albuma, a priloženi su i radovi umjetnika Zvonimira Perića i Želimira Periša. Ovaj put album nastao je kao produkt spajanja istarskoj dijalekta u vrckave i mudre tekstove, kakvi i priliče Maeru.

    No, krenimo redom.

    Prve dvije stvari na albumu “Ljetna pjesma II” i “U većoj shemi (Atlantik)” su pjesme nositeljice albuma. Predstavljaju izrazito ugodno iznenađenje jer njima dirigira ritam mašina ukomponirana u gipsy swing bend sa kontrabasom kao glavnim nosačem zvuka. Takav spoj slušatelju stvara ugođaj sjetnosti te ga mislima vodi prema bezbrižnim ljetnim sutonima uz more gdje zgodne žene šeću rivama kao u talijanskim  romantičnim filmovima. Neodoljivost kratkih, a vrlo jasnih Maerovih  metaforičnih stihova očituje se i na ovom albumu (“Nasred neba sunce prži svijet, prođe oblak i to je sve”).

    Muziku podržava

    Potom pjesma “Čabrunići buona gente (Roverska barbarija)” komponirana prije koju godinu. Ona je uglazbljena pjesma proslavljenog dijalektalnog pjesnika Slavka Kačića, a opisuje hajduke rodnog sela odakle potječe Maer. Plesna je to stvar i premda je napisana na dijalektu, razumljiva je svima i lako pamtljiva.

    “Biancaluna” je instrumental koji se u potpunosti uklapa u kompletno ozračje albuma, a krase ga topli zvuci akustične gitare. Njezina je važnost u tome što produžuje osjećaj mekoće i fluentnosti koja se proteže kroz čitav album. Što se tiče električne gitare, ostala je najupečatljivija na “Kurbinom piru” i “Kako biti normalan u zemlji gdje svi sviraju country”. Dvije su to socijalne pjesme koje se bave kritikom društva i politike. Posebno bih se nadovezala na jedan stih koji kaže ovako: Kurbin je pir, konfeti padaju, brišemo krv i plješćemo u ritmu.” Za one koji ne znaju, kurbin pir predstavlja izraz za trenutak nerada ili što bi se u selu reklo, fušarenja, nakon odrađenog posla dok te nitko ne gleda. Prethodno istaknut Maerov stih na neki se način cinično obraća slušateljima sa porukom koju ističe u posljednjem dijelu pjesme kada kaže: “A djeca mašu zastavama (kurbin je pir), slavimo ljubav, pobjedu i mir ili ne: samo kurbin pir”. Ovakvim završnim stihovima Maer dokazuje kako je kadar komponirati pjesmu u jednu opasku u formi kritike društva. Naslovna pjesma “Žuti bog” prigodno se adaptira u cjelokupan koncept albuma. Jedna je to od onih stvari otpjevanih iz hlada opuštenosti i razbibrige. Naravno, Žuti bog je sunce, a Maer za njega kaže: Mi tako smo pod tobom mali, samo trun prašine što ne zna svoje ime”.  Iskreno se nadam da će naći svoje mjesto na radijskim postajama i biti emitirana što više.

    Hvalevrijedno je spomenuti i nadolazeće pjesme poput “Buonanotte fiorellino” i “U većoj shemi stvari (Atlantik)”. Naime, sve pjesme ma ovom albumu međusobno su povezane dubokim metaforama i skrivenim porukama koje Maer šalje svojim slušateljima. Temelj ovog albuma je komfor kao nositelj osjećaja, uz opuštanje, ali i poziv na razmišljanje što i je ili bi barem trebala biti, svrha svakog umjetničkog istupa.

    Ovaj album predstavlja cjelokupno malo umjetničko djelo sastavljeno od kratkih pjesama (prosječnog trajanja ni tri minute), a opet vrlo jasne poruke slušatelju. I nemojte da Vas zbuni naslov recenzije jer nema tu nikakvog kung fu-a, već samo lagane note ritam gitare i zen ugođaj. Romantika još uvijek postoji – kao prkos i tihi protest počiva u Maerovoj školi življenja. Kao što postoji proza u trapericama, tako nam je Maer svojim albumom pokazao kako mogu postojati pjesme koje stanu u džep! A koja im je svrha? Pa da služe u samoobranu-samoobranu od loše volje, loših ljudi, lošeg svijeta jer na kraju, kako to jedna poznata istarska-gušti su gušti ma bolje me pušti.

    Bit će da je baš to taj osjećaj koji nam ostane nakon preslušavanja ovog albuma.

    Muziku podržava