The Killers
Battle Born
Datum izdanja: 17.09.2012.
Izdavač: Island / Universal Music
Žanr: Alternative, Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Iz generacije milenijskih indie rockera možemo reći da su najkomercijalnije momente uspjeli postići The Killers i Kings of Leon. Naravno, bilo je tu nekoliko kompromisa u zvuku, kod Kings of Leon nešto više, a kod The Killers nešto manje.
Već je prošlo poprilično vremena od odličnog prvijenca “Hot Fuss” koji je pokazao da Amerikanci imaju svoj bend koji je spreman duboko posegnuti u synthove da bi dobio klasičan rock zvuk. Iz albuma u album taj rock zvuk omekšao je u gotovo klasičan pop, a publika je to sve više i više prihvaćala, pa su postali prava stadionska atrakcija.
Ukratko, “Battle Born” je četvrti album The Killersa koji i dalje uzima jednake uzore iz prošlosti (i sadašnjosti) u stvaranju svoje glazbene kulise. Naravno, tu su neizbježne usporedbe s Bruceom Springsteenom, U2 i mnogim bendovima prvenstveno iz ’80-ih., ali za razliku od prošlog albuma, bend manje eksperimentira s drugim i drugačijim zvukovima od unaprijed zacrtane The Killers sheme.
Tako smo već na samom uvodu albuma dobili dva nova klasika – “Flesh and Bone” i “Runaways“, pa potom slijedi cijeli niz mid-tempo pjesama koje su izglancane do perfekcije, da bi sve završilo u podosta otrcanoj naslovnoj pjesmi albuma “Battle Born” gdje bend pokazuje najmanje, budući da su je napunili svim i svačim, samo da bude što bombastičnija.
Tek se pred kraj albuma bend odmiče od ucrtanog pravca, ponajprije s “From Here On Out” koja ima pomalo šaljiv pseudo country ritam koji ju nosi. Podosta brz ritam i upečatljivi gitarski riffovi pjesmi daju radiofoničnost, pa da se mene pita ovo bi sigurno bio jedan od singlova s albuma.
Nevada i Las Vegas nikad neće izaći iz The Killersa (album je većinom i sniman u Las Vegasu), to je i više nego očito, to je i više nego dobro (za njih) jer su time poseban bend koji zna svoju glavnu inspiraciju pretvoriti u svoje najjače oružje. To se najbolje može osjetiti u pjesmi “The Way It Was” koja se referira na mnoge momente Nevade i samog Las Vegasa (pustinja, Elvis, Esmeralda County…), pa bi mogla postati neslužbena himna te američke države i odlična turistička destinacija za sve fanove benda.
Poduža pauza u stvaralaštvu nije donijela ništa lošega za The Killerse jer je bend novim izdanjem došao točno na ono mjesto gdje je stao prije četiri godine, na sam vrh ili jako blizu njega, kao jedan od najvećih bendova mlađe generacije. Problemi na albumu, naravno, postoje, a to su prvenstveno laganije pjesme albuma koje su previše dosadne i produkcijski prenapumpane zbog čega sam ‘proizvod’ pati. Slušajući samo glazbu na “Miss Atomic Bomb” možemo reći da je poprilično toga krivo napravljeno, jer zvuči kao Coldplay sa zadnjeg albuma koji pokušava imitirati The Killerse.
U konačnici možemo reći da novi album The Killersa ima snagu svojih prethodnika i da će fanovima pružiti ono što su pružali i prijašnji albumi, mnogo zabave i dobrih pjesama, te se nadamo i mnogo koncerata od kojih bi neki mogao ponovno biti i u našim krajevima. Šteta je jedino što laganije pjesme nisu na pravom mjestu, što kvare ukupan dobar dojam albuma.