Brkovi – punkeri koji vole turbo folk ili narodnjaci koji vole punk?!

Brkovi kako to sami nazivaju, sviraju turbo-punk-folk-wellness-spa glazbu. Publici su već odavno poznati, a iza sebe imaju velik broj koncerata.

Brkovi su bend koji sam izdaje svoje albume, a njihovi fanovi u svojim kolekcijama posjeduje sve materijale, što se može primijetiti na svirkama gdje publika gotovo unisono s bendom pjeva svaku pjesmu i zna svaki tekst.

Dečki iza sebe imaju tri albuma, od kojih je najnoviji “Balkanski Esperanto”. Svojim radom su dosljedni iz albuma u album i već dugi niz godina njeguju isti pristup stvaranju glazbe. Ono što je zanimljivo kod njih je da su spojili po nekima dva nespojiva žanra: turbo folk i punk. Samim time njihova publika je raznolika, a neki koji su bili privrženi turbo folku preko Brkova su zavoljeli punk i malo žešći zvuk.

U povodu izlaska njihovog trećeg albuma porazgovarao sam s Tomcem, basistom Brkova, i pjevačem Shamsom koji se naknadno uključio u razgovor.Iza vas je velika promocija novog albuma “Balkanski Esperanto” u dvorištu Močvare/Jedinstva. Kakve su reakcije publike?
Reakcija publike je dobra. Izbacili smo tri albuma u četiri godine i to nekako dosta brzo radimo. Reakcije publike su dobre, ne mogu se požaliti. Nekima se sviđaju prijašnji albumi, a nekima je ovaj dobar kao i prijašnji. Nama je osobno ovaj najbolji jer smo se oko njega najviše potrudili, a to kako drugima zvuči, ne možemo im pomoći.Odakle ideja za narodnjačku crtu u vašoj glazbi?
Mi smo jako često pogrešno shvaćeni kao ljudi koji ironiziraju narodnjake preko punka, no nije tako, mi narodnjake volimo. Jedan član oko toga nije siguran ali većina benda tako razmišlja. Slušali smo punk i svirali su nam se narodnjaci i htjeli smo svirati narodnjake žešće. Smatrali smo da je klasičan turbo folk dobar, ali da bi mogao biti malo žešći.

Je li način svirke zaslužan za ime Brkovi ili je prvo došlo ime pa glazba?
Prvo je nastalo ime grupe pa tek onda grupa. Prasac i ja smo sjedili na klupici i gledali u more i pričali kako je šteta što ne sviramo u bendu u kojem svi žele svirati narodnjake kao što on i ja to želimo i napravili smo bend koji svira narodnjake. Ima nekih članova koji nisu načisto s time je li to dobro ili nije. Bend smo nazvali Brkovi jer to dobro zvuči za takvu muziku.

Nije vam palo na pamet da se okušate kao svatovski bend?
Bilo je jednostavno: ‘ajmo svirat narodnjake kao punkeri!Zašto ste svoju glazbu okarakterizirali kao turbo-punk-folk-wellness-spa?
Jer smo se tak osjećali. Prvi koncert bio nam je s Nervoznim poštarom i taj naziv potječe nekoliko mjeseci nakon svirke s njima jer su nam dečki rekli ako su oni folk and roll, mi smo onda punk folk. Shamso je onda grunuo da sviramo punk folk wellness i spa, jer smo htjeli svirati turbo folk i punk, a wellness je zbog tog jednog ludila, znojiš se i onda si kao u sauni, kao na wellnessu.

Odakle crpite inspiraciju za tekstove pjesama kao što su “Naša mala zemlja”, “Kurvo prokleta”, “Mala” ili recimo “Tolerancija”?
Samo da kažem da “Naša mala zemlja” odudara od svih tekstova jer je to jedini angažirani tekst i nismo znali bi li je stavili na album jer je zvučalo kao nešto što mi inače ne radimo. Tekstove piše Shamso, devedeset posto tekstova su njegovi i mislim da su biografske prirode, ali ne mogu tvrditi to, to bi on morao odgovoriti.

Koji su izvođači bili presudni utjecaj za Shamsine vokalne interpretacije?
On ti ne voli sevdalinke, on ti baš voli turbo folk. Kad smo se upoznali on nije bio pjevač, Giga je bio prvi pjevač i nakon što je on otišao iz benda zvali smo Shamsu. Nije znao hoćemo li se sporazumjeti jer mi kao volimo više bosanski folk, a on više srpski. Pazi mi smo voljeli Nervozni poštar, Vatreni poljubac, masu dakle sarajevskog rocka i punka koji i nije baš sarajevski, a i htjeli smo raditi nešto na tom tragu. A sad pjevači, mislim da ti on voli Srećka Jovovića i tako te neke.

Vi ste trenutno jedini na Balkanu, uz Peru Defformeru, koji svirate ovakvu vrstu glazbe…
Pero Defformero i mi smo frendovi. Upoznali smo se u Željezničaru kad smo imali zajedničku svirku. Sretali smo se svuda od Beograda do Splita. Imali smo zajedničkog producenta, Bandara, koji je i dalje naš producent, a njima je producirao prvi album. On je dio njihove ekipe i poznanici su. Družimo se i dobro nam je.

(Nakon kašnjenja u razgovor se uključio i Shamso.)

Tomac: Pita čovjek što je utjecalo na tvoj vokal, nisam mu znao sa sigurnošću reći pa sam rekao da je Srećko Jovović tvoj utjecaj.
Shamso: Što je utjecalo? Joj (smijeh).

Ima li promjene u pristupu rada na albumu ili je i ovaj album rađen po istom kalupu kao i prošli albumi?
Tomac: Sve je isto, ne znamo drugačije.

Neki vam predbacuju zbog harmonike u vašim pjesmama…
Shamso: Zašto harmoniku? Jer dobro zvuči.
Tomac: Znaš zašto smo ubacili harmoniku? Jer smo mogli! Zoka je frend našeg producenta Bandara i on ga je nazvao i rekao da dođe odsvirati harmoniku za Brkove, a mi njemu damo dvadeset eura, i sve bude u redu.
Shamso: Ja pravim pjesmu odmah za harmoniku. Nisam radio pjesmu za gitaru pa kao mogli bismo ubaciti harmoniku. Napravim pjesmu za harmoniku, a budući da mi ne znamo svirati harmoniku onda to Zoka odsvira.

Budući da volite svirati narodnjake pomiješane s punkom, planirate li nastupiti u nekom narodnjačkom klubu možda?
Shamso: Pa ako budu zvali zašto ne.
Tomac: Nastupili bismo sto puta dosad da su nas zvali, ali samo punkeri zovu.
Shamso: Nema tog kluba gdje ne bismo nastupili, osim tih šminkerskih. Nema tih para da tamo nastupimo.

Dolaze li na vaše koncerte isključivo ljudi koji slušaju malo alternativniju glazbu i punk ili i oni koji vole narodnjake? Ili je publika podjednaka?
Tomac: Ima svega, a meni je najdraže kad dođu oni koji slušaju narodnjake, pa su preko nas počeli slušati punk.

Imate dakle mnogo publike…
Shamso: Imamo jako mnogo publike, ima svega i svačega.

Vaš scenski nastup obogaćen je i zanimljivim outfitom…
Shamso: Kakva muzika takva i odjeća, moraš se obuć’ k’o šaban ako sviraš k’o šaban. Ne možeš se obući fino, a svirat’ narodnjake.
Tomac: Ili da se ne obučeš nikako.
Shamso: Eto i oko outfita se potrudimo (smijeh).

Vaša pjesma “Srećo laku noć, dobro jutro tugo” našla se u filmu Danila Šerbedžije “72 dana”. Kako je došlo do toga?
Tomac: Krešo Mikić spremao se za ulogu rockera u tom filmu i pitao je Nikšu kod kojeg smo snimali album “PunkFolkWellnes” može li doći kod njega gledati neki bend kako svira da se malo spremi za ulogu, i ovaj mu je rekao da dođe gledati Brkove. On je to vidio, svidjelo mu se to i rekao je da bi htio pjevati neku našu pjesmu u filmu i progurao je tu pjesmu.

Dakle stvorili ste lik kojeg je glumio Krešo Mikić?
Shamso: Nismo mi stvorili. Rekao mu je Šerbedžija da ide i da nauči svirati gitaru i da se vrati kao rocker tako da može glumiti rockera, kao rocker iz Like. Ne možeš glumiti rockera, a da ne sviraš gitaru. Malo je učio gitaru, Prasac mu je pokazivao neke stvari i došao je na koncert, rekao da želi neku pjesmu za film, mi smo mu dali pjesmu “Srećo laku noć, dobro jutro tugo”, dali smo mu stihove, i to sam kasnije vidio u filmu. Snimili su spot džabe i eto. Lik bi bio takav da je i Atomsko sklonište bilo u pitanju.

Da vam se opet ukaže prilika da vaša pjesma završi u nekom domaćem filmu biste li je iskoristili?
Shamso: Ako je dobar film zašto ne. Ovaj hrvatski film je tuga i čemer. Nema gore nego da mi netko kaže da idemo gledati hrvatski film.
Tomac: Ne bih dao da Lukas Nola stavlja naše pjesme u svoj film.
Shamso: Ne bih dao ni Ogresti, ni Mataniću, ni nikome. Danilo Šerbedžija je svirao u Greaseballsima i super je lik, a i Krešo Mikić je ok. Inače nisam zadovoljan hrvatskim filmom. A mislim, kao da će nas netko sada i pitati za takvo što.
Tomac: Ta se pogreška dogodila jednom i to je to (smijeh).

Planirate li promotivnu turneju za album “Balkanski Esperanto”?
Shamso: Ne možemo imati turneju jer radimo svi. Nije nam se poklopio godišnji tako da ništa od turneje. Koncerata će biti.
Tomac: Imali smo u Beogradu promociju “Balkanskog Esperanta”, i u Dubrovniku ćemo isto imati u osmom mjesecu. To ti je vikend za vikendom, ne možemo spojiti sedam dana zaredom, eventualno preko ljeta kad se poklopi.
Shamso: Sviramo mi dalje, ove godine malo manje, ali opet dosta.
Tomac: Ne mislim da je manje, to je tu negdje. Zbog poslova ne možemo svirati više od ovoga što sviramo.