Kad u karijeri počneš s albumom kojeg proglase ‘lošom verzijom Radioheada’, nije lako krenuti dalje, no dečki iz benda Muse su uspjeli prebroditi početne negativne kritike i uskoro prerasti u jedan od najvećih bendova današnjice. “Absolution” je bio velika prekretnica u karijeri, a prošlogodišnjim “Black Holes and Revelations” samo su potvrdili svoj talent, kojeg su sada izbrusili do krajnih granica.
Ili možda nisu? Možda nas čekaju još mnoge velike stvari od njih, a već početkom listopada (točnije 9.10.) moći ćemo se uvjeriti u to, kada će se predstaviti sa svojim scenskim nastupom u zagrebačkom Domu sportova.
Nedavno su imali dvije velike gaže na novoobnovljenom ‘engleskom hramu sporta’, stadionu Wembleyu, pred više od 75.000 fanova svaku večer, što je bila najveća gaža za bend. To je još više pokazalo da su jedan od najpopularnijih bendova danas, pošto bi svega nekoliko izvođača bilo u stanju to ponoviti. 
Trenutno su na američkoj turneji, nakon koje stižu u Europu, a Zagreb je dobio čast ugostiti ‘tri jahača apokalipse’. O koncertima, prijašnjim albumima, planovima za budućnost i mnogo toga još, telefonski smo popričali s bubnjarom Dominikom Howardom, koji je rado potrošio mnogo više vremena od dogovorenog da bi nam odgovorio na sva pitanja. 
Uskoro imate koncert u Zagrebu. Što očekujete i što fanovi mogu očekivati od vas?
Prvi put dolazimo kod vas pa smo jako uzbuđeni zbog toga jer volimo svirati u zemljama koje još nismo posjetili, pred ljudima koji su željni naše svirke, pošto je nisu imali prilike dosad čuti, pa očekujem da će fanovi biti cool, vrlo energični i uzbuđeni, kao što ćemo i mi biti. Imamo veliku produkciju koju vučemo za sobom, velike ekrane, visoko energetske stvari i ostale efekte pa je tako svaki naš koncert nešto posebno…
Trenutno ste na velikoj svjetskoj turneji. Gdje se najbolje osjećate?
Svaka publika je posebna po sebi, ali u posljednje smo se vrijeme najbolje osjećali u Koreji; u Seulu je publika jednostavno podivljala, ali i u ostatku istočne Azije je bilo zabavno, u Jakarti, Kuala Lumpuru, Thai Peiu, Hong Kongu… Ali volim svirati i po Europi, u Francuskoj je naprimjer super…
U lipnju ste imali dva rasprodana koncerta na novoobnovljenom Wembley stadionu. Kako si se osjećao tada, pred 75.000 razgaljenih fanova?
Nevjerojatno! Poseban osjećaj i posebno iskustvo… Te gaže su bile jedinstvene u karijeri, od organizacije, fanova pa i do nas samih. Nama je bilo malo napeto, stresno, ali kad smo stali na pozornicu i počeli svirati, zaboravili smo na sve to i počeli maksimalno uživati, jer kad toliko ljudi dođe čuti samo tvoj bend, moraš se osjećati posebno.
Dosad smo već svirali pred toliko mnogo ljudi, ali to su bile festivalske svirke, gdje ljudi ne dođu slušati samo tebe, a ovo je ipak bila naša solo svirka pa smatram da je to jedna od naših najboljih gaža uopće. Osjetili smo izazov da sviramo pred toliko ljudi i uspjeli smo pa se nadam da će toga biti još više u budućnosti.
Imali ste i mnogo gostiju na ta dva koncerta… Hoćete li složiti kakav DVD, pošto su oni u modi u posljednje vrijeme?
Pa da, radimo na njemu. Naravno, baziran će biti na nama, ne na gostima, a mogao bi izaći do kraja godine.
Koju gažu u karijeri najviše pamtiš, osim naravno Wembleya?
Da, naravno, Wembley je broj jedan, to se ne može ni sa čim usporediti. Od ostalih pamtim prošlogodišnji Reading Festival kao jedan od najboljih. Još kao klinci smo išli na njega pa se s radošću vraćamo svaki put kada nas pozovu, a prošle smo godine bili glavni headlineri. To je jako veliki događaj, velike pozornice, mnoštvo razgaljene publike, nešto jednostavno neopisivo. Nama je najveće priznanje bilo to što su nas stavili kao headlinere.
Ima još nekoliko gaža koje ću pamtiti, poput onih iz jugoistočne Azije, jer smo se tamo dobro zabavili, a i svirali smo u zemljama u kojima prije nismo bili pa je to bila još veća draž.
Ajmo se vratiti malo na vaše početke. Koji bendovi su najviše utjecali na vas, mislim na cijeli bend Muse?
Mnogo, mnogo bendova, svaki je imao svoje favorite, ali meni su se najviše sviđali, kad sam bio mlad, izvođači poput The Policea, ali i mnogi hip-hoperi, zbog svoje ritmičnosti, a pošto sam uzeo bubnjarske palice u ruke, počeo sam više slušati blues i klavirske pjesme. Chris je veliki fan The Beach Boysa i sličnih stvari, a svi smo se kao tinejđeri zakačili za američki rock zvuk i bendove poput Rage Against the Machine, Pixies i ta spika, ali bilo je tu i mnogo engleskih indie bendova. To su bendovi koji su inspirirali mnoge bendove, a ne samo nas…
Danas širimo svoje horizonte pa više slušamo klasičnu klavirsku glazbu, koja je više romantična, poput Chopina, pa je djelomice i on ‘kriv’ za promjenu zvuka benda.
Mnogi kritičari su ‘sasjekli’ vaš prvi album “Showbiz” jer ste previše nalikovali na Radiohead, a kvalitetom im niste bili niti blizu pa su vam prišili i etiketu ‘loša verzija Radioheada’. Jesu li tada bila teška vremena za Muse?
Pa i nisu. Danas kada pogledam unatrag, mogu reći da smo bili mladi, naivni i nezreli pa smo napravili takav album za kojeg smo tada smatrali da je dobar.
Već s “Absolution” kritičari su promijenili mišljenje, počeli su vas redom hvaliti, a i publika vas je dobro popratila, zbog čega ste i postali jedan od najpopularnijih bendova…
Da, definitivno smo se razvili. Na “Showbiz” su bile neke jako stare pjesme, po pet-šest godina, sa samog početka benda, a na kraju smo brzo završili album pa je sve tako ispalo. Već na sljedećem “Origin of Symmetry” smo se odmaknuli od prvijenca i počeli eksperimentirati sa zvukom.
Dalje je to raslo na “Absolution” i “Black Holes and Revelations“. Očito je da smo iz albuma u album ‘rasli’ sa zvukom, pronalazili nove glazbene kuteve, u kojima još nismo bili, pa je sve to utjecalo na promjenu zvuka benda.
Vaša odlična psihodelična pjesma “Hysteria” s “Absolutiona“ mi daje neki dojam kao da bi mogla imati nastavak, poput Metallice koja je napravila “Unforgiven 2”?
“Hysteria 2″… (smijeh)… Ne razmišljamo trenutno o tome, ali “Hysteria” je, rekao bih, jedna tipična Muse pjesma, s jakom bas dionicom i melodičnim refrenom. Ne znam što ćemo raditi u budućnosti pa ti tako ne mogu niti to precizirati, jer ćemo tek sljedeće godine početi skladati nove pjesme.
Tako smo lagano došli do prošlogodišnjeg odličnog albuma, “Black Holes and Revelations“, za kojeg ste dobili sve moguće nagrade, a fanovi ga jednostavno obožavaju…
Evo, već smo godinu, godinu i pol na turneji i promoviramo ga. Cijelo to vrijeme je fantastično, postigli smo neke stvari kojima se nismo nadali, rasli smo kao bend, postali smo i vrhunski live-bend pa je super osjećaj da neprestano guraš prema naprijed.
Mnogi vaši tekstovi su jako apokaliptični. Otkud te ideje?
Neke pjesme stvarno imaju takav osjećaj, kao da je kraj svijeta (smijeh), ali većina tekstova samo prati našu glazbu. Sama glazba je okidač za mnoge osjećaje pa je vrlo jako oružje, što ne mora uvijek biti jako komplicirano, ali mi ipak uvijek želimo zvučati jako bombastično. Zbog toga se i daju iščitati apokaliptične teme iz naših tekstova na “Absolution” i u manjoj mjeri na zadnjem albumu, ali svu inspiraciju smo dobili iz svakodnevnog života.
Za vrijeme pisanja “Absolution” bila je jako napeta situacija u svijetu, samo se čekalo da izbije novi rat, a ljudi nisu imali pojma što se događa oko njih pa smo imali potrebu reći što mislimo o svemu u tom trenutku. Na zadnjem albumu su ipak mnogo pozitivnije teme, više su o revoluciji, osjećaju moći, jedinstvu ljudi koji vjeruju u istu stvar, o promjenama… Mnogo pozitivnije su poruke.
Na zadnjem albumu nalazi se prelijepa power-pop pjesma “Starlight”, koja je vrlo atipična za Muse…
Pa, melodija je u jednom trenutku došla sama od sebe pa smo ju htjeli takvom i zadržati, pošto je vrlo jaka i diže raspoloženje. Trebali smo jednostavan način za predstavljanje te pjesme pa je ta jednostavnost bila okosnica za cijelu stvar oko “Starlighta”. Pjesma je obična ljubavna pjesma u kojoj su zaljubljeni razdvojeni međusobno, ali i od ljudi. Jednostavna je poruka u pjesmi, a muzika je samo prati.
Jeste li gotovi s izdavanjem singlova s “Black Holes and Revelations“?
Mislim da jesmo. Zadnje što smo u tom pogledu napravili, bio je čisti eksperiment, da vidimo kako će ispasti pa smo pjesmu “Map of the Problematique” objesili na našu stranicu za download.
To nije tipično izdavanje singla, jer izdavanje singlova na stari način za promociju albuma zvuči nam jako zastarjelo zbog svih novih tehnologija koje nas svakodnevno okružuju. Zato smo htjeli napraviti nešto novo i vrlo jednostavno, pa da vidimo kako bi se to dalo izvesti u budućnosti jer više ne znamo kako ćemo objavljivati svoje buduće albume, kolekcije pjesama. Mislim da više nećemo raditi na tradicionalni način, s albumima i singlicama.
Baš se na to odnosi i moje sljedeće pitanje. Kakvi su planovi za budućnost? Da li se nazire možda novi album? Je li gotova koja nova pjesma?
Još nismo uspjeli dovršiti niti jednu novu pjesmu, ali mislim da hoćemo do kraja turneje, negdje sljedeće godine, pa ćemo paralelno svirati i nove pjesme na gažama koje su nam već zacrtane. Ali kao što sam već rekao, još nismo točno sigurni što ćemo sljedeće izdati i u kojem obliku.
Kako vidiš Muse za 10 godina?
Nadam se da ćemo svirati na prepunim stadionima diljem svijeta. Imamo neke ciljeve, velikih smo ambicija pa se zato stalno glazbeno razvijamo što se vidi i na našim koncertima, na kojima dajemo sve od sebe jer želimo da nas se upamti kao odlične live-izvođače. To ne želimo skrivati, već izgurati koliko god ide u tom smjeru. I to ne samo na domaćem terenu, kao na Wembleyu, nego svugdje gdje god možemo jer je to posebno iskustvo kada razveseljavaš toliki broj fanova pa zašto to ne činiti češće.
Kako je danas živjeti u Britaniji?
Pa nije loše, općenito je hladno i mokro zbog gotovo svakodnevnih kiša pa više niti ne možemo odrediti godišnja doba u VB što je šteta, ali ipak je još uvijek vrlo dobro. Ja naprimjer, živim u Londonu, koji je jako kulturalan grad te još uvijek može mnogo toga novog ponuditi. Imamo vrlo razvijenu glazbenu industriju s mnoštvom mladih izvođača koji se neprestano bore za svoj dio slave.
Da, baš nas svakodnevno bombardiraju novi britanski klinci s gitarama. Koje bi voljeli istaknuti kao najbolje?
Hm… Ja dosta volim elektronsku glazbu pa bih tako istaknuo bend Does It Offend You, Yeah?, jako su dobar bend. Volim i Arctic Monkeyse, nisu skroz novi, ali su odličan bend koji je donio nešto novo. Klaxonsi su dobar bend, nedavno su izdali svoj prvi album koji je dobio Mercury nagradu…
A koji novi album bi preporučio našim čitateljima?
Samo da se sjetim što sam zadnje skinuo… Cold War Kids! Oni su iz Kalifornije, a zvuk im je nevjerojatan. Nedavno su nam se pridružili na turneji, otvorili su nam neke koncerte i bilo je odlično, dečki su izvrsni uživo i imaju nešto kaotično u sebi, što još pojačava cijeli dojam o njima. Moje tople preporuke.
Mi smo Internet magazin… Kako gledaš na Internet kao masovni medij?
U svakom slučaju sam veliki pobornik Interneta, tehnologije i znanosti. Internet je odličan za glazbenu industriju, donosi glazbu mnoštvu ljudi; neki možda ne bi niti imali priliku čuti neke stvari koje ovako mogu pa je tako sve mnogo lakše.
Izvođači, kada dođu na neki novi teren, mogu biti sigurni da ljudi znaju za njih, a tome je najviše pridonio Internet. Nema ničeg lošeg u tome, samo što je teže tako zaraditi novac, ali to i nije tako bitno jer je važno biti odličan uživo pa sve sjedne na svoje mjesto. Tako sada dolazi do većeg izražaja snaga na pozornici, način predstavljanja pjesama uživo fanovima diljem svijeta, a ne više samo na studijskim snimkama, gdje se dosta toga može zamaskirati.
Koncerti su nešto što moraš probati, neprekidna izmjena energije s fanovima, unikatno iskustvo… Što više ljudi sluša glazbu, skida legalno ili ilegalno s Interneta, to će više ljudi gledati te iste bendove i uživo, a to je dobro za nas.
I za kraj, koja ti je najdraža pjesma Musea i zašto?
Imam mnogo favorita, ali kad bih sada morao birati, mislim da bi bila “Knights of Cydonia”. Izvrsno ju je svirati uživo, uvijek lijepo klizi, a pred kraj pjesme ‘poludimo’, na što publika uvijek reagira pa svaki nastup završava vrlo frenetično. S njom ne možemo pogriješiti jer je urađena tako da 10.000 ljudi skače na njezine taktove.
“Knights of Cydonia” ima sve tipične elemente Musea, koji su ovdje skupljeni na jednom mjestu, pa je zato pjesma toliko dobra.
