U razmaku od samo četiri godine, Ozzy Osbourne tri puta se našao na sudu zbog samoubojstva svojih fanova. Može li jedna pjesma poslati tako snažnu poruku da potakne čovjeka na suicid?
26. listopada 1984. samoubojstvo je počinio 19-godišnji John Daniel McCollum. Roditelji su ga pronašli mrtvog na krevetu sa slušalicama na ušima, a album koji je slušao bio je Ozzyev solo prvijenac “Blizzard of Oz“. Posljednja pjesma na tom izdanju je “Suicide Solution“, a njezini stihovi “Made your bed, rest your head / But you lie there and moan / Where to hide? Suicide is the only way out” bili su posve dovoljni da roditelje uvjere kako su krivi za smrt njihovog sina.
Dvije godine kasnije uslijedila je nova tužba, Ozzy je opet završio na sudu i – ma kako nevjerojatno zvučalo – slučaj McColluma kasnije je spojen s tužbom obitelji Hamilton čiji se 17-godišnji sin Harold Matthew ubio 20. ožujka 1988. i u čijem je vozilu pronađen Ozzyev album “Tribute“. Iznos koji su ožalošćene obitelji potraživale od Princa tame bio je 18 milijuna dolara.
“Dosta mi je već svega… Čujem li za još jedan slučaj – pridružit ću im se” kazao je tada Osbourne.
Zaključno sa 1992. godinom, Vrhovni sud Sjedinjenih Američkih Država odbacio je sve optužbe pozivajući se na Prvi amandman američkog Ustava koji jamči slobodu govora. Ili kako je to sarkastično prokomentirao jedan od sudaca: “Trash can be given First Amendment protection, too.”