Iako ljubitelji žestoke muzike najčešće imaju ritma, rijetko kada će ih se vidjeti kako znalački vladaju nekim plesnim podijem na svadbama.
Neutralni promatrač najčešće će metal koncerte opisati ‘mahnitim skakanjem’, ‘nekontroliranim mahanjem glavom’ i ‘kaotičnim bacanjem po ostalima oko sebe’. Oni malo strpljiviji i korektniji ipak će prihvatiti neke od ‘spretnijih’ naziva i definicija. Headbanging, Crowdurfing ili Stage Diving nisu neki znanstveno donešeni nazivi, već jednostavno sve zvuči više ‘cool’ na engleskom.
No, ‘plesni’ pokretni povezani s nekim muzičkim žanrom izazvali su još jedan fenomen. Dok su se metal, hardcore i slični u svojoj evoluciji širili na metalcore, deathcore, christian-core, math-core, screamo, odjednom je, ili ponestalo naziva, ili je nekome sa strane postalo smiješno muziku s jako sličnim zvukom strogo trpati u ladice. Malo su se razlikovali po brzini, pa po načinu pjevanja, pa naposlijetku i po riječima i ideologiji koju slijede.
Kad je zbilja nestalo ideja, došlo je do toga da je metalcore dobio podvrstu koja se od matične ne razlikuje ni po instrumentima, ni po vrsti, ni po zvuku, već po – pokretima. Dame i gospodo, uvijek originalni glazbeni svijet smislio je ‘Crabcore’!
Prosudite sami – je li Crabwalk dostojan još jednom metal čagicom?!