70 godina života dvojca koji je iz temelja protresao pop-muziku

Možda je to sudbina. Možda je i horoskop. Možda numerologija. Zvijezde. Slučajnost. Što god. Povijest pop-glazbe je često prenapregnuta raznim izmišljenim pričama, no jedna od ljepših istinitih priča je svakako o prijateljstvu i suparništvu dvojice velikana Paula McCartneya i Briana Wilsona.

Dotični dvojac ovih dana slavi 70 godina. Jedan u Engleskoj, drugi u Americi, no kod njih mjesta ionako nisu bitna jer su se gotovo paralelno razvijali. Paul McCartney je rođen 18.6.1942. u Liverpoolu. Brian Wilson je svijet ugledao 20.6.1942. u Inglewoodu u Kaliforniji. Paul je volio međuratne jazz ploče, a Brian Wilson kao mali se zaljubio u “Rhapsody In Blue” Georgea Gershwina, što se može čuti na nedavnom Wilsonovom albumu “Brian Wilson Reimaginates Gershwin“. Paul je početkom ove godine izdao “Kisses On the Bottom“, koji obrađuje pjesme Geshwinovih suvremenika. U svojim matičnim bendovima The Beatles i The Beach Boys obojica su bili ne samo basisti, nego i inovatori: Paulovo sviranje je bilo melodiozno i lepršavo, dok su Wilsonove dionice bile ‘debele’ (jako podcrtane sviranjem više basova u isto vrijeme) i ne pretjerano različite od jazz basista. Pjevački, Brianov mladenački nježni falset je dopunjavao karakteristično ‘gusto’ složeno višeglasje The Beach Boysa, a kao solo glas je svojom interpretacijom utjecao na mnoge pjevače koji se vole izražavati u falsetu, od Petea Townshenda do Waynea Coynea. Paul je svoj glas koristio i kao ‘urlik zvijeri’ (“Long Tall Sally”), kao folker (“I’ve Just Seen A Face”), kao bijeli soul (“No More Lonely Nights”) i kao crooner (“My Valentine”).Obojica nisu imali formalnu muzičku naobrazbu, no to su nadoknadili prirodnim talentom: Wilson je mogao ponoviti i otpjevati jednostavnu melodiju prije negoli je počeo govoriti, a McCartney se nemilice ‘skidao’ pjesme s radija. Obojica su, već u ranoj dobi poznavala instrumente: Paul je, osim basa svirao gitaru (solo na “Taxman”), bubnjeve (“Back In The USSR”, “Ballad of John And Yoko”) i klavijature (veliki dio albuma “Band On The Run” je odsvirao baš McCartney), dok je Wilson često osim basa svirao klavijature, no također je imao uho za raspisivanje aranžmana i produciranje. Prekaljeni studijski muzičari koji su svirali s njim su govorili kako je ‘Brian poznavao gotovo svaki instrument u orkestru’. Kao uzore su često navodili – jedan drugog. 1966. i 1967. je prijateljstvo Paula McCartneya i Briana Wilsona je sve više skretalo u sfere utrke: “Album pun dobrih pjesama, bez ijedne loše” tvrdio je Brian Wilson za “Rubber Soul”. McCartney je pak otkrio da je slaganje vokala u singlu “Paperback Writer” bila želja da se natječe s The Beach Boysima, a “Pet Sounds” je nastao iz namjere da se nadmaši “Rubber Soul”.

Odmah nakon izdanja “Pet Sounds” McCartney je “God Only Knows” proglasio najljepšom pjesmom ikad napisanom, a također je poznata njegova izjava da je svakom djetetu kupio kopiju tog albuma i smatra da njihova muzička izobrazba nije gotova dok nisu čuli “Pet Sounds”. George Martin je poslije naglasio kako bez “Pet Sounds” ne bi bilo “Sgt. Peppera”.

I doista, u možda najznačajnijoj diskografskoj godini za popularnu muziku, kada su The Beatlesi izdali antologijski “Revolver”, inače beskrajno lokalpatriotski engleski novinari za grupu godine biraju The Beach Boyse. Krajem 1966. Brian Wilson piše i producira “Good Vibrations”, a The Beatlesi odgovaraju u veljači 1967. singlom “Strawberry Fields Forever/ Penny Lane”.

Tada i jedni i drugi grozničavo rade remek-djela: Brian Wilson je došao prokleto blizu kompletiranja albuma “Smile” (izdan s malim zakašnjenjem od 44 godine), a The Beatlesi su 1.6.1967. izdali “Sgt. Pepper” na kojem je vidljiv najveći utjecaj The Beach Boysa na The Beatlese – najviše na jednoj od najpoznatijih Paulovih balada “She’s Leaving Home” (navodno se Wilson rasplakao čuvši tu pjesmu). Poslije je Paul kao pravi prijatelj gostovao na snimci “Vegetables” na albumu “Smiley Smile”, na kojoj – jede mrkvu.

Iako se u nastavku karijere Brian Wilson sve više počeo nepredvidivo ponašati i podlijegati osobnim demonima, i dalje su utjecali jedan na drugog: “I Will” s albuma “The Beatles” i “Busy Doin’ Nothing” s “Friends” djeluju kao rođaci u prvom koljenu, baš kao i “Back In The USSR” i “Do It Again”.

Do tada, krajem šezdesetih već je obojici mjesto u povijesti pop muzike bilo zacementirano – a u to doba nisu imali niti 30 godina i već su njihova djela priznavali velikani klasične glazbe poput Leonarda Bernsteina. I Brian i Paul su prepoznati kao majstori od melodija i slaganja pop-singlova, no njihova zbirka djela je žanrovski bogata, pogotovo se mnogo pop-bisera u sekciji pod nazivom balade.

Zaboravlja se, međutim, da je Brian pionir avangardnog sastavljanja pjesama (pisanje fragmenata koje se tek naknadno spaja u pjesme, kao što je to singl “Good Vibrations” ili album “Smile”), da je “Pet Sounds” osim što je izvrstan pop-album, istovremeno i sjajan jazz album, kao i da je Paul autor jedne od prvih heavy-metal skladbi (“Helter Skelter”), kao i su pjesme s McCartneyevim autorskim pečatom posebno omiljene među soul muzičarima (Aretha Franklin, Stevie Wonder, Wilson Pickett) koji su ih redom uspijevali otpjevati na način da obogate pjesmu i da pjesma obogati njihov repertoar.

Nova generacija muzičara početkom 21. stoljeća je prigrlila McCartneya kao jednog od svojih heroja – nije čudo što su mu Scissor Sistersi posvetili pjesmu “Paul McCartney”. Paul je također prihvatio nove trendove, tako je s Nigelom Godrichem kreirao uspješni “Chaos and Creation in the Backyard”.

Brian Wilson svoju vrlo vjernu publiku ima u indie-pop miljeu: čujete li neki gorko-slatki glas u falsetu kako pjeva o ljubavnim nevoljama pomalo na uvrnut način, možda su dotičnog umjetnika inspirirali baš The Beach Boysi. U poštovatelje Briana Wilsona spada i manje komercijalna struja mainstream rocka kao što su Red Hot Chili Peppersi (poslušajte pjesmu “Tear”), Queens of the Stone Age (“Sky Is Fallin'”), R.E.M. (“At My Most Beautiful”), ali i Thurstone Moore, The Flaming Lips (“Do You Realize??”), Mercury Rev, Rufus Wainwright, Fleet Foxes, The Verve te soft rock veterani ABBA (“On and on and on” kao direktna posveta “Do It Again”) Elton John i Fleetwood Mac.

Sretan rođendan obojici, a one koji vole klasičnu muziku, samo podsjećamo da je 17.6.2012. obilježeno točno 130 godina od rođenja Igora Stravinskog.

Ključni radovi:
Paul McCartney:
The Beatles: Rubber Soul (1965)
The Beatles: Revolver (1966)
The Beatles: Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band (1967)
The Beatles: Abbey Road (1969)
Paul McCartney: Band On The Run (1973)

Brian Wilson:
The Beach Boys: Today! (1965)
The Beach Boys: Pet Sounds (1966)
The Beach Boys: Friends (1968)
The Beach Boys: Sunflower (1970)
The Beach Boys: Smile Sessions (2011)