Zoran Predin i Arsen Dedić, dvojica velikih kantautora i velikih prijatelja, održat će 12. veljače u Tvornici zajednički koncert povodom Valentinova, a intervje s njima pripremili smo vam kao mali uvod, da prikratite vrijeme do koncerta na koji se čekalo punih 15 godina, koliko naime traje suradnja ove dvojice iznimnih glazbenika. Prvo vam donosimo intervju s jednim od najznačajnijih glazbenika slovenske scene, Zoranom Predinom.
Za početak, reci nam nešto više o predstojećem koncertu! Čuli smo na pressici i da će biti neka luda scenografija, otkrij nam još neke detalje!
Što se tiče scenografije, Darko (Putak, op.a.) je taj koji sprema nekakva iznenađenja. To će biti koncert na kojem ćemo Arsen i ja zapravo prvi put na pravi način predstaviti svoju zajedničku ploču od prije 15 godina kojoj ćemo dodati i neke sasvim nove stvari. Koncert je koncipiran kao koncert za zaljubljene, za srodne duše, jako poetično, s puno crnog humora.. Ne planiramo previše, znamo redoslijed pjesama, a kako će stvar krenuti s najavama, zezancijom i time, to je sve otvoreno.
Planirate li osim koncerta u Tvornici održati i neke druge zajedničke koncerte?
8. i 9. veljače smo u Cankarjevom domu u Ljubljani, u Galusovoj dvorani, to je ona velika dvorana, gdje ja ove godine održavam 9. tradicionalni koncert za Valentinovo, a vjerojatno će biti 15. veljače i treći koncert. Radi se na tome da 11. veljače bude još jedan koncert ovdje u Tvornici pošto je interes toliko velik za taj 12. pa pozivamo sve da požure sa nabavom ulaznica. Plan nam je takav da svi koji će doći odu doma mnogo bolje volje i boljeg raspoloženja nego što je raspoloženje u kojem će doći na koncert. Pogotovo u ova vremena ja mislim da su teme kao što je prijateljstvo, biti zaljubljen. Što znači biti aktivan? To nije samo zaljubljenost između žene i muškarca, ili između dvije žene ili dva muškarca, već se može biti zaljubljen u muziku, u sport, bilo što što te održava u nekom izvanrednom stanju. Biti zaljubljen znači da si živ i aktivan.
Dugo vremena si bio divlji rocker, sad si se nekako specijalizirao za ove suptilnije teme. Je li to dolazi s godinama?
Apsolutno, to je normalan razvoj. Tada sam puno više govorio tijelom, glasnošću, krikovima, bukom i tim sredstvima, a danas mi više pristaje ovako profinjeni humor i poetika. Mislim da svako doba nosi sa sobom nekakve svoje načine na koje si u jednom trenutku najbolji u tome što govoriš i kako to radiš. Tako da je sad vrijeme za takve koncerte, a nigdje ne piše da neću ponovo početi skakati kad mi to dođe.
Spomenuo si na pressici kako Arsen radi album prepjeva tvojih pjesama. Što misliš o tome i koliko ti to osobno znači?
To je meni jako drago i to je sve super, ali o tome je još rano govoriti, to će biti sljedeća stvar koju ćemo raditi, no još nas puno posla čeka.
Jesi li surađivao s još nekim hrvatskim kantautorima?
S Dragom Mlinarcem, s Parnim Valjkom… sada imam planove s Massimom Savićem nešto raditi, s Gibonnijem sam imao par zajedničkih nastupa. Atomsko Sklonište prije mnogo godina, Film, Le Cinema kasnije… s Maxom i Barakudom u vrijeme novog vala, Animatori… vjerojatno sam još koga zaboravio.
Prije negdje pola godine objavljen je dvostruki album Lačnog Franza “Starši vaših radosti”, možeš i nam reći kako je došlo do izdavanja tog albuma?
Da, album je objavljen povodom 25. godišnjice osnivanja benda, poslije deset godina ponovo smo se skupili, našli, družili par dana i bilo je divno. Ja mislim da je to jedan dokument koji ima svoju vrijednost. Možda se prodaje malo manje nego što se očekivalo u smislu da ga čak više kupuje mlađa publika od nekih starijih fanova, no ja sam jako zadovoljan.
Postoji li možda mogućnost ponovnog okupljanja Lačnog Franza povodom nekog koncerta, ili je to ipak manje izgledno?
Ja mislim da su samo humanitarni razlozi oni zbog kojih bi se Lačni Franz ponovo okupio da odsvira nekakav program, ali da bi nastavio s radom to ne, to više nema smisla. Jednostavno, mi smo svoje rekli i sada živimo od divne prošlosti.
Što sad rade ostali članovi benda, čime se bave?
Svoje poslove, sa svojim obiteljima, žive sasvim nemuzičke živote.
