Tony Martin: “Bio sam glazbenik i prije Black Sabbatha”

626

Anthony Philip Harford a.k.a. Tony Martin britanski je pjevač kojeg heavy metal publici sigurno nema potrebe dodatno predstavljati, no za one kojima je ovo ime strano radi se o bivšem frontmanu heavy metal institucije Black Sabbath.

Čovjek je to koji je od svih dežurnih pjevača Black Sabbatha, nakon originalnog frontmana Ozzya Osbournea, u bendu iza mikrofona proveo najduži niz godina. Bio je to često osporavani period od 1987. do 1991., te od 1993. do 1997., tijekom kojeg su snimljeni albumi “Eternal Idol” 1987., “Headless Cross” 1989., “Tyr” 1990., “Cross Purposes” i “Cross Purpose Live” 1994., te “Forbidden” 1995. godine.

Muziku podržava

Kritiku na ovaj period benda valjalo bi ostaviti debatnim klubovima fanova nostalgičara i heavy metal kritičarima koji do svojih egzaktnih rezultata o kvaliteti ovog oblika Black Sabbatha dolaze različitim instrumentarijima. Što je zbilja Black Sabbath, a što nije, najbolje je prepustiti i dokonim raspravama, istaknuvši kako je tada anonimni Tony Martin u bend unio novu vokalnu vatru, ispjevavši dušu iz sebe na albumima poput “Eternal Idol” ili “Headless Cross”. Ovaj potonji izuzetno je izdanje koje stoji iza imena Black Sabbath, no čisto da se ne stekne dojam glorificiranja ovog perioda benda, album “Forbidden” teža je greška, koja se ne bi tako lako dogodila da muzika nije biznis kojeg diktira potpisani ugovor.

Martin iza sebe ima i dva samostalna albuma, “Back Where I Belong” iz 1992. te, “Scream” iz 2005. Nakon Black Sabbatha ostvario je izvrsne suradnje s Dariom Mollom na albumima “The Cage” iz 1999., “The Cage II” iz 2002., te “Third Cage” iz 2012. godine, Aldom Guintinijem na drugom, trećem i četvrtom albumu njegova Guintini Projecta, bio je član britansko-njemačkog metal benda Empire s kojim je snimio albume “Trading Souls” iz 2003. i “Raven Ride” iz 2006., a njegov se glas može čuti i na desecima ostalih suradnji.

Najrecentnije na aktualnom albumu Zele Lipovače “Internal Waves of Love“. Razlog zbog kojeg smo s ovim legendarnim vokalistom porazgovarali gostovanje je na nastupu Divljih jagoda, koje će otvoriti koncert Deep Purplea 16. svibnja u Areni Zagreb. Gospodin Martin dočekao nas je udobno smješten u stolcu, prebirući po akordima na akustičnoj gitari, vidno raspoložen i poprilično šaljiv.

Prošlo je dvanaest godina od vašeg posljednjeg nastupa pred hrvatskom publikom. Tada ste nastupili sa svojim solo bendom. Ovog puta situacija je nešto drugačija. Nastupit će te s Divljim jagodama prije Deep Purplea. Jeste li uzbuđeni zbog dijeljena pozornice sa Zeletom i njegovom ekipom?
Da, jako se radujem cijelom događaju. Ionako sam na neki način prijatelj s pojedinim članovima Deep Purplea, Ianom (Gillanom, op. a.) i Donom Aireyom točnije. Bit će divno opet ih susresti. S Donom nisam pričao otprilike deset godina, tako da… bit će zanimljivo. Vidjet ćemo što će tko imati za reći (smijeh).

Možemo li očekivati kakva iznenađenja u set-listi?
Pa… moguće. Divlje jagode su pristale izvesti nekoliko pjesama Black Sabbatha, što je super. Ali također ćemo svirati i njihove pjesme koje sam preveo na engleski jezik, tako da ćemo izvesti nekoliko dueta. Trebalo bi biti dobro…

Priča se da ćete izvesti jedan od najvećih hitova Jagoda, čuvene “Motore”, ali s tekstom na engleskom jeziku, naravno. Zašto ste baš izabrali “Motore”? Jeste li imali problema pri prijevodu teksta?
Oni su odabrali pjesmu. Zamolili su bih li htio pjevati tu jednu pjesmu s njima (smijeh). Nije bilo nekih većih poteškoća kod prijevoda. Dobio sam doslovan prijevod izvornika i pokušao sam stvoriti priču iz teksta kojeg su mi dali. Izravan prijevod nikad nije toliko učinkovit.

Surađivali ste sa Zeletom na njegovom aktualnom albumu “Internal Waves Of Love”…
To je bilo tek kratko pojavljivanje na albumu. Otpjevao sam pjesmu “Missing You”. Zele je već imao sve pripremljeno kad sam dobio upit bih li otpjevao jednu pjesmu. Mislio sam, hm… ovisi koliko mi platite (smijeh).

Kakve su vam impresije vezane uz suradnju s gitaristom i autorom poput Zele?
On je dobar. Stvaaarno dobar. Svidio mi se Zele. Način na koji svira odaje dojam opuštenosti i skuliranosti i u svojoj je izvedbi poprilično precizan. Na neki je način perfekcionist, što nikako nije loše. Dapače… Isto smo otprilike godište, tako da, na neki način razmišljamo slično. Bilo je odlično. Lijepo je bilo biti dijelom tog projekta. No istaknuo bih kako sam na albumu tek gost, kao i na predstojećem koncertu. Zele je ovdje glavni.

Službena Facebook stranica Divlijh jagoda istakla je kako ste se upoznali s diskografijom benda. Jeste li se s njihovom muzikom susretali i prije?
Poslušao sam ih na YouTubeu, klikajući od jednog do drugog linka. Stavio sam ih na listu i pomislio: “Ovo je sjajno!”

Je li vam teško ili čudno slušati hard rock i heavy metal bend poput Divljih jagoda koji ne pjeva na engleskom, već na materinjem jeziku?
Zapravo… jest. Ali na neki je način i zanimljivo. Očigledno možeš čuti melodiju i vokalne harmonije. Npr., u slučaju pjesme “Motori”, čudno mi je bilo kako se slogovi riječi prilagođavaju melodiji. S engleskim se jezikom čini lakše takvo nešto izvesti. Slogovi ‘sjedaju’ lakše na melodiju. Zanimljivo mi je to u svakom slučaju, ali nekako ipak ne mogu slušati te pjesme u izvornom obliku i u potpunosti u tome uživati.

Smijem li vam postaviti pitanje vezano uz Black Sabbath? Imam samo jedno pripremljeno?
Ne! (smijeh) Ok, mogu odgovoriti na nešto, ali stvar je u tome da pišem autobiografiju, tako da, ne mogu previše o tome govoriti zato što će sve te priče završiti u knjizi…

U redu, pošteno. Smatrate li period proveden u Black Sabbathu kao onaj ključni za upoznavanje s Tonyem Martinom kao glazbenikom?
To je vraški dobro pitanje! Hm… pa… da! Čini se da je bitno bilo da to postane dio mog života. Mislim, bio sam glazbenik i prije pridruživanja Black Sabbathu. Očigledno sam s tim počeo dosta mlad… U tom sam poslu gotovo pedeset godina… Ali, da! Premda na period sa Sabbathima nikad nisam gledao na takav način, izgleda da je dobro da se tako dogodilo. Svako iskustvo koje imaš u životu uvijek doprinosi tvom razvoju. Ispostavlja se da je moje takvo iskustvo Black Sabbath, ali i ostali bendovi i glazbenici s kojima sam surađivao.

Znači, nema žaljenja?
Ma kakvi.

Ovo pitam također i zbog toga što ste u Black Sabbathu bili glavni pjevač i tekstopisac, ali vi ste zapravo multiinstrumentalist. Što sve svirate?
Daaaa… izgleda da jesam. Uglavnom sviram gitaru. Skladam pjesme na gitari, ponekad i na klavijaturama. Ali sviram i bubnjeve, bas gitaru, mikrofon…

Wikipedija kaže da svirate i gajde… Gdje vas možemo vidjeti kako ih svirate?
Bio sam jednom u Škotskoj. Jedan tradicionalni škotski bend svirao je u maleckoj dvorani i netko me je tad najavio pa sam se pojavio na pozornici s njima. Pitao sam svirača gajdi smijem li ih pokušati svirati i on mi je objasnio kako instrument funkcionira. Shvatio sam princip tako da… od tad znam svirati i gajde. Premda zvuči usrano (smijeh). Ne kažem sad da sam u tome dobar, ali melodiju znam odsvirati.

Možete napisati sve pjesme za čitav album, sve odsvirati, snimiti i isproducirati bez posebne pomoći vanjskih suradnika…
Da!

Obzirom da niste isključivo pjevač, koga biste naveli kao glazbene uzore?
Da, u početku nisam bio pjevač. Bio sam gitarist. Moje uzori su bendovi iz ’70-ih, ponešto iz ’60-ih godina. Rođen sam u Birminghamu gdje još uvijek i živim, a tamo si imao Judas Priest, Led Zeppelin, Black Sabbath, UB40, te niz ostalih bendova. Tako da, to je muzika koju smo stalno imali u ušima, u svojim domovima, u životima. Utjecaj stoga dolazi od mješavine svih tih bendova. Zbilja sam sretan što sam mogao živjeti na tom području u to vrijeme. A tamo živim i dalje…

Posljednji solo album “Scream” objavili ste 2005. godine. Novi album je u pripremi?
Jest!

Držite ga u tajnosti ili nam možete nešto reći o njemu?
Hmmmm… mogu vam reći ponešto. Počelo je s nazivom “Book of Shadows”, ali sad taj naziv ne mogu koristiti, jer je već iskorišten, u više navrata. Na albumu se nalazi pjesma nazvana “Book of Shadows”, a album sam namjeravao nazvati “Black Widow Angel”, ali ni to, iz nekih drugih razloga, nije baš upalilo. Sad sve nešto razmišljam da ga nazovem “Think No Evil”…

Sve instrumente odsvirao je Tony Martin ili…?
Ne, ne… Radim s američki gitaristom Scottom McClellanom koji je bolesno dobar gitarist. Pokušavam napraviti neku melodiju na ludilo koje on proizvodi na gitari. Zasad imam pet ili šest pjesama s njim, također i nekoliko akustičnih komada, te pjesme koje bi stilski bile nešto drugačije… Jedva čekam da sve to dovršim.

Kad ćemo moći čuti nešto s novog albuma?
Scott dolazi u Englesku u kolovozu tako da bi trebao biti gotov nedugo nakon njegova dolaska. U svakom slučaju nadam se da ćemo do kraja godine nešto objaviti.

Kakvi su ostali planovi za budućnost. Radite na autobiografiji?
Daaa, knjiga, album… U ovim godina pokušavam odabirati stvari koje želim napraviti. Nije da tragam za stvarima koje bih radio. Ako nešto dođe k meni, pokušat ću to i napraviti. Volim npr. raditi s mladim bendovima. U svakom slučaju još uvijek radim, ali ne toliko kao kad sam bio mlađi.

Black Sabbath su službeno okončali karijeru, ili barem dio koji se tiče turneja. Nazire li se možda nova suradnja s Tonyem Iommiem?
Pa… znam da bi Tony to htio. Razgovarali smo prije nekoliko tjedana. Ja sam u svakom slučaju spreman. Ako on želi nešto napraviti, bio bih sretan napraviti to isto.

A nova suradnja sa Zeletom i Divljim jagodama?

Daaa… moguće je. Sve to ovisi o nekim stvarima. Drago mi je da sam ovom prilikom upoznao njegov bend. Sad kad znam njih i njihovu muziku, ubuduće ako mi pošalju materijale na kojima bih trebao raditi, bit će u svakom slučaju jednostavnije surađivati. Moguće bi bilo napraviti još pjesama, da… Sviđa mi se Zele. Jako kul tip.

A novi solo koncert u Hrvatskoj?

Da, naravno. Zašto ne…

I za kraj, poruka hrvatskim fanovima…
Pa, uvijek mi je zadovoljstvo biti ovdje i radujem se duljem boravku na ovom divnom mjestu. Volim hrvatske fanove. Jako su kul.

Muziku podržava
Stisni