Imena ulica i trgova su simboli. Toga možda nismo uvijek svjesni, ali njihov značaj se itekako pokaže čim se sa simbolima netko poželi poigrati. Najčešće iz političkih razloga, jasno. Nedavni kaos s mijenjanjem imena Trga maršala Tita najbolji je primjer, a vrijedi se sjetiti i burnih rasprava od prije pet godina kada se poneki domoljubni duh našao uznemiren mogućnošću da Milan Mladenović, frontmen legendarne Ekaterine Velike, dobije ulicu u Zagrebu.

Slična se ludila sada zbivaju u Poljskoj, zemlji u kojoj šezdeset tisuća radikalnih desničara maršira Varšavom i zaziva ‘Bijelu Europu’ s tim da je kod njih nacionalistička paranoja poprimila još sumanutije razmjere. Naime, gradski vijećnik vladajuće konzervativne stranke PiS sada je predložio da se u Varšavi promijeni ime ulici Johna Lennona! Argument za preimenovanje zvuči kao dobar vic ili bi zvučao kao dobar vic da nije potpuno sulud i zastrašujući – dotični vijećnik naime tvrdi da je Lennonova pjesma “Imagine” zapravo komunistički manifest.

Muziku podržava

Razlog je to što je Poljska nedavno uvela Dekomunizacijski zakon prema kojem sva imena koja imaju bilo kakve veze s komunizmom moraju biti promijenjena, a onda neki očito nemaju pametnijeg posla nego tražiti duh ‘crvene opasnosti’ u stihovima Johna Lennona.

“Imagine” je prva pjesma na istoimenom Lennonovom albumu, njegovom drugom samostalnom ostvarenju objavljenom 1971., genijalnoj ploči koja je iznova potvrdila i zapečatila snažnu Lennonovu autorsku poziciju i koja je, osim naslovne pjesme, donijela još niz pjesama koji će postati klasici, od nježne klavirske balade “Jelaous Guy” do anti-ratnog manifesta “I don’t Want to Be a Soldier”.

U “Imagine” Lennon, pomalo naivno, zaziva svijet mira, svijet bez granica, bez podjela koje uzrokuju religije i nacionalnosti, svijet u kojem ne postoje materijalna dobra i svi ljudi su braća. Uistinu je nevjerojatno da bi nekome mogla zasmetati ova ultimativna hipijevska himna, ali svijet u kojem živimo već nas je navikao na to da između ‘nevjerojatno’ i ‘sasvim moguće’ crta razgraničenja više gotovo i ne postoji.

Postoji dvadesetak ulica nazvanih po Johnu Lennonu u različitim gradovima na svijetu, svoju imaju Rim i Bologna, španjolski Getafe, nizozemski Delft i ukrajinski Lavov, a 2002. je međunarodni aerodorom u Liverpoolu službeno postao ‘Liverpool John Lennon Airport’ i kao svoj moto uzeo stih iz pjesme “Imagine” – “Above us only sky”!

Sve ove ulice osim one u poljskoj prijestolnici za sada su sigurne, ali Lennon nije ni izbliza jedini rock-glazbenik čiji je utjecaj na mase i na pop-kulturu tolik da mu se počast odala, između ostaloga, i nazivanjem ulice po njemu.

U Hrvatskoj je pravilo da se imena ulica dodjeljuju zaslužnim pokojnicima, ali nije svuda u svijetu tako pa u američkom Duluthu postoji Bob Dylan Way, u Warrenu se možete prošetati kroz Dave Grohl Alley, a Tom Petty Road je u Dicksonu postojao dok je veliki glazbenik još uvijek bio živ i u sasvim dobroj formi. Zateknete li se, primjerice, u Oklahoma Cityju, možda vaš izbor za šetnju bude Flaming Lips Alley dok u kalifornijskom Bakersfieldu postoji, vjerovali ili ne, Korn Row.

U New Yorku postoje Joey Ramone Place, Duke Ellington Boulevard, U2 Way, Run DMC JMJ Way, u Melbourneu, naravno, postoji AC/DC Lane, u Nigeriji postoji Shawn “Jay-Z” Carter Road, a u Berlinu je jedna od turističkih atrakcija Frank Zappa Strasse.

Liverpool je svakom Beatleu dodijelio po jednu ulicu, a po svijetu još možete pronaći i ulice nazvane po Elvisu Presleyu, Lesu Paulu, Jimiju Hendixu, Paulu Anki, Samu Cookeu…

Iako Mladenović na kraju jest dobio ulicu u Zagrebu, doduše sasvim kratku i nevažnu, bez ijednog kućnog broja, to je, barem za sada, ne samo iznimka već i iskakanje iz uobičajenog sistema, eksces koji je ono što se smatra urbanom kulturom na kraće vrijeme doteglio do naslovnica mainstream medija da bi vrlo brzo opet potonuo u zaborav. Zanimljivo je da se s ulicom Milana Mladenovića križa ulica Karla Metikoša, a postojale je inicijativa i da se sve novoizgrađene ulice u tom kvartu nazovu po imenima preminulih rock glazbenika. Bilo bi lijepo i pozitivno da se ta inicijativa ostvari, ona bi doista predstavljala ‘civilizacijski i kulturni iskorak’ kako je svojedobno izjavio njezin predlagatelj Marin Knezović, no teško je povjerovati da bi se to moglo dogoditi. U aktualnim okolnostima to čak zvuči potpuno nevjerojatno, a ona crta razgraničenja koja ne postoji između ‘nevjerojatno’ i ‘sasvim moguće’ očito ne postoji samo u jednom smjeru.

Glazbenika koji bi zasluživali čast da se po njima nazove ulica, trg ili barem put ima popriličan broj i nezahvalno bi bilo čak i pokušati nabrojati sva imena. Na kraju bi se javnom raspravom moralo odgovoriti na pitanja tko, kada i gdje, ali sve su to, zapravo, jalova nadanja. Jasno je da bi trebalo početi s tim da se željeznički most koji nosi službeno ime “Sava – Zeleni most” preimenuje u “Hendrixov most” (što je podržao čak i HŽ), a nakon toga polako, korak po korak, mijenjati svijest i u javni prostor, čak i sasvim doslovno, uvoditi glazbenike, ljude koji su svijet činili ljepšim mjestom.

Muziku podržava
Stisni