Friško objavljena vijest da će Patti Smith pjevati pred papom Franjom na Božićnom koncertu koji će se održati 13. prosinca u Auditoriumu Conciliazioneu uznemirila je duhove.
Kako može žena koja je prije skoro 40 godina počela svoju diskografsku karijeru stihovima “Jesus died for somebody’s sins but not mine“, biti uopće u užem izboru za ovakvu manifestaciju? Pogledajmo samo naziv mjesta gdje je predviđeno da Patti drži koncert, to je u prijevodu Kazalište (ili Dvorana) izmirenja.
Dakle, ne bumo se zezali, pozivanje Patti Smith poruka je razočaranim vjernicima, koje su svećenici bilo gdje u svijetu ubili u pojam svojom zadrtošću i blještavim pokazivanjem bogatstva da preispitaju svoje razočaranje te daju šansu onim službenicima Crkve koji su spremni na širenje tolerancije, skromnosti, mira i kulture dijaloga.
A kad smo kod skromnosti, i Patti Smith je osoba prilično asketskih životnih navika, a ni ursulinkama život u odricanju nije stran.
Da je moderna glazba prilično zahvalan medij da se učenje Crkve približi vjernicima, pokazuju ne tako eksponirani primjeri već u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj. Posjetitelji katoličkih bogoslužbi u Hrvatskoj mogli su čuti prepjeve “Let It Be” te “California Dreamin'”, a bilo je i slučajeva kad bi mladi katolici zaprašili “Molitvu” Parnog valjka ili “Put ka sreći” Gorana Bareta, i to prije nego što je potonja postala pjesma u predizbornoj kampanji.
Poruka je bila poslana i imala je svoj cilj: mladi vjernici žele govoriti jezikom koji govore drugi pripadnici njihove generacije, želimo pokazati da su i vjernici ljudi koji imaju svoje sumnje i strahove, te pružiti ruku onima kojima je ona potrebna.
Možemo usporediti sviranje “Molitve” i poruku koju je odaslao Anđelko Kaćunko koji je svojevremeno hodao iza Nives Celzijus i govorio da to radi zato što pozdravlja njen potez da nakon ‘tog i takvog’ života postane majka – i vidjeti što daje iskreniju poruku za duhovnošću.
U svakom slučaju, papa Franjo je još jednom pokazao da je čovjek koji okuplja i povezuje, kojem je stalo da vjeru prikaže kao nešto što može imati svatko i što nije rezervirano za zadrte i često bešćutne likove nego kao nešto što obogaćuje život.
Za trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj, ali i ‘na ovim prostorima’ valjalo bi otići korak dalje i na božićni koncert pozvati – repere, po mogućnosti druge religije jer nam tolerancije, uvažavanja i poštivanja treba kao ozeblom sunce.
Mislim da je pravo vrijeme da se, nakon što velečasni kaže: “Pružite mir jedni drugima” te počne dijeljenje pričesti, ukaže Adnan Hamidović Frenkie te zaori “Pismo Milanu”, pogotovo refren:
“Teško je drugima izraziti sućut
Tvoji će te šutnut’ a oni pljunut’
Zloupotrebit’, u novi sukob gurnut’
I tako će vatre opet buknut’
Teško je drugima izraziti sućut
Tvoji će te šutnut’ a oni pljunut’
Možemo drugima izraziti sućut
Ili još 20 godina ovako u krug!”
Amen