Život benda je nepredvidljiv i turbulentan. Svakog benda. Dvoje, troje, četvero ili više ljudi okupljenih oko istog cilja, to je prava muka, treba to organizirati, treba to uskladiti. Ne možete se s frendovima dogovoriti oko izlaska, a zamislite tek da nekoliko puta tjedno morate imati probe. Pa onda koncerti, gdje, kada, kako i zašto se baš taj vikend ženi bubnjarev bratić. Neslaganja u pristupu, kreativni sukobi, popularne nepremostive razlike u karakteru. Što mislite odakle poplava kantautora? Fino uštekaš gitaru i mir, ne moraš se ni s kime ništa dogovarati, sam si svoj gazda.

Ustvari je čudno što je toliko bendova uopće preživjelo, što još uvijek postoje. Silni kompromisi su tu bili u igri, veći i teži nego u ljubavnoj vezi, opakiji od onih u braku. Spreman je čovjek prijeći preko mnogih stvari za koje je mislio (i tvrdio!) da nikad neće samo zato da bi ta vokalno-instrumentalna nakupinica koje je integralni dio nastavila još malo postojati.

No, nekad je dosta, nekad se više ne može podnijeti, prelomi se nešto u čovjeku pa povuče crtu i napusti svoje prijatelje, drugove, suborce i kolege. Izađe iz benda. Ili svi izađu iz benda pa neki naprave nove benda, a drugi se posvete blistavim karijerama računovođe. Razlozi zbog kojih se bendovi mogu razići ustvari su bezbrojni i o njima su ispredani mitovi i legende, napisane knjige.

Muziku podržava

Kako to već biva svake godine, i u 2017. su prestali postojati neki bendovi za koje bismo voljeli da su još uvijek tu. Neki su se ugasili jer su im preminuli važni članovi pa smo tako zbog opake i ćudljive sudbine izgubili Audioslave, Mobb Depp, Linkin Park i A Tribe Called Quest, a drugi su se razišli jer jednostavno više nisu mogli zajedno dalje, članovi odlučili poći svaki svojim putem.

Britanski indie rock miljenici Wild Beasts su u listopadu ove godine pismom koje su objavili na društvenim mrežama najavili da ‘napuštaju ovu orbitu’, a kao razlog su naveli neodređenu i gotovo političku izjavu da su oni ‘čuvari nečega dragocjenog i da ne žele to umanjiti u trenutku kada svatko od njih mora krenuti vlastitim putem’. Bend je u svojoj petnaestogodišnjoj karijeri objavio pet prilično hvaljenih albuma, a iako su najavili razlaz posljednje će koncerte održati u veljači iduće godine pa ih pravi fanovi još uvijek imaju priliku uloviti.

Od glazbenih teškaša, ove godine je definitivno u povijest otišao i Black Sabbath. U svojoj super-dugačkoj karijeri koja je počela još 1968. imali su nekoliko pauza, nekoliko raspuštanja i ponovnih okupljanja, a sada bi konačno trebao biti kraj. Posljednja turneja zvala im se, maštovito, ‘The End’, a okončana je u veljači ove godine koncertom u njihovom rodnom Birminghamu. Zadnja pjesma koju su odsvirali bila je ‘Paranoid’, a gitarist Tommy Iommi je svojim izjavama dao naslutiti da i iza kraja možda postoji novi početak i da definitivni razlaz možda i ne mora biti baš toliko definitivan.

Finski HIM iliti His Infernal Majesty također je odlučio staviti ključ u bravu. Svi emo mladići i djevojke koji su si tetovirali simbol benda heartagram (ili ga barem bjesomučno crtali po zadnjim stranicama bilježnice iz matematike) sada vjerojatno brišu maskaru razmazanu suzama neutješnicama, a obrazloženje razlaza još jednom je kriptično i maglovito – ‘Završili smo uzorak, riješili puzzle i okrenuli ključ’. Tko je shvatio, neka digne ruku.

Razlaz The Maccabeesa, još jedne britanske indie rock senzacije, dodatno je potvrdio da je riječ o tužnoj godini za otočki rock. Taman su bili na rubu pravog zvjezdanog statusa, strašno malo im je nedostajalo da postanu headlineri na velikim festivalima, a onda su se, nakon četiri sasvim dobra albuma, odlučili razići. Pjevač Orlando Weeks je relativno brzo nakon najavljenog raspada benda objavio soundtrack za dječju knjigu.

Bolje sreće nije bio ni američki synthpop bend Chairlift oko kojeg je jedno vrijeme vladao popriličan hype i koji je objavio tri izvrsna albuma. Još uvijek se čekaju najavljeni solo uradci jednog od osnivača Aarona Pffeninga.

Američki metalcore bend The Dillinger Escape Plan je izvan žanrovskih krugova najpoznatiji po ekscesu koji se zbio na Reading festivalu 2002. godine. Frontman Greg Puciato je tom zgodom obavio veliku nuždu u ručnik koji je potom zavitlao u publiku, a sada više neće biti takvih ekscesa, barem ne pod imenom The Dillinger Escape Plan. Zaključili su da su stigli do trenutka kada je bend ostvario ‘tematski zaključak’ i da je to bilo to. Umalo su imali tragičan kraj jer se kamion zabio u njihov tourbus dok su bili u Poljskoj za vrijeme svoje posljednje turneje, ali srećom su se izvukli neozlijeđeni.

U globalnom smislu ne znači previše, ali mnogi fan tankoćutnog indie-folka ostao je rastužen viješću da u povijest odlazi oksfordski bend Stornoway koji je objavio tri zbilja krasna albuma. Zanimljivo je da se bend nazvao po škotskom gradu u kojem nikad ranije nisu bili, a ondje su odsvirali prvi koncert nakon što su već postojali četiri godine i u tom su istom gradu, simboličnom potpisali ugovor s velikom britanskom indie etiketom 4AD.

Rečeno je već, ne možete utjecati na to hoće li neki bend ostati ili otići, a vama kao obožavatelju ostaje samo nada da će oni koje zaista volite izdržati sve kušnje i probleme i ostati na okupu dovoljno dugo da ih bar još jednom čujete uživo. I da snime još jedan album. Na kraju vrijedi citirati američki bend Dawes (koji još postoji!) i njihovu pjesmu u kojoj se krije najljepša, ali stvarno najljepša želja koju možete poželjeti bilo kojem istinskom ljubitelju glazbe – And may all your favourite bands stay together!

0 Shares
Muziku podržava