Bio je to prijelomni trenutak, ne samo u glazbenom svijetu već i u pop kulturi općenito. Na današnji dan, 1. kolovoza 1981. pokrenuta je glazbena televizija MTV, a istog je datuma šest godina kasnije s radom započela MTV Europe.

Na američkom kontinentu, usklik “Ladies and Gentlemen… Rock and Roll” praćen montažom Neila Armstronga koji u Mjesečevu površinu zabija zastavu s logom glazbene televizije, označio je početak revolucije i promjenu načina kako se konzumira glazbeni sadržaj. Do tog trenutka, na videospotove ste mogli povremeno naletjeti po televizijskim programima, a ukoliko ste željeli da vas glazba prati 24 sata dnevno, morali ste se okrenuti radio postajama.

Muziku podržava

MTV je postavio nova pravila igre, njegov uspjeh bio je munjevit i trenutan, a imidž izvođača postao je preko noći jednako važan kao i njihove pjesme. Prvi prikazani spot na američkom MTV-ju bio je znakoviti “Video Killed the Radio Star” The Bugglesa, a novom su se mediju najbrže i najbolje prilagodili Madonna, Michael Jackson i U2. Kasnije će kao najpopularniji bendovi isplivati Culture Club i Duran Duran u pop, odnosno Guns N’ Roses i Bon Jovi u rock svijetu.

Televizija i film prihvatili su pravila igre koja je diktirao MTV pa je granica između filmova i videospota s vremenom izblijedjela. Nekada davno za promidžbeni spot bilo je dovoljno snimiti bend kako izvodi svoj hit, no dolaskom MTV-ja porasle su ambicije, počela se tražiti i vizualna estetika pa su spotovi postajali prave filmske priče. Redatelji spotova (Steve Barron, Wayne Isham, Mary Lambert, Julien Temple…) postajali su cijenjeni filmski redatelji, a cijenjeni filmski redatelji (Brian de Palma, David Mallet, Russell Malcahy, John Landis…) okušavali su se kao redatelji spotova.

U vrijeme kada je s radom započeo MTV Europe, matični je kanal bio toliko moćan u glazbenom svijetu da je diktirao trendove po svom ukusu. U šaci je držao izvođače i diskografe, a europska je franšiza samo nastavila s tom praksom. ‘Tko ima spot – vrijedi, tko vrijedi – ima spot’ – izmišljeni je slogan koji bi najbolje odgovarao alanfordovskoj logici Grunfovih majica, ali u to je vrijeme doista vrijedilo takvo pravilo. Zahvaljujući glazbenoj televiziji radijske su ljestvice postajale irelevantne, a referentna točka bio je samo i jedino MTV.

Kao prvi spot na MTV Europe prikazan je “Money for Nothing” Dire Straitsa s prigodnim Stingovim stihom ‘I want my MTV’, a jedna manje poznata priča otkrit će koliko je u šest godina postojanja američki MTV postao snobovska kuća s upitnim glazbenim i uredničkim kriterijima. Prije nego što će otvoriti europski MTV, “Money For Nothing” nije imala animirani spot koji svi pamte već ogoljenu live izvedbu benda. Takav videouradak ponuđen je američkom MTV-ju i dobio je odbijenicu jer vizualni stil benda nije odgovarao kriterijima programa. Kada se spot doradio, prihvaćen je bez prigovora.

Nakon 1987. MTV je počeo širiti programsku shemu i udarati temelje televizijskom sadržaju koji će s vremenom istisnuti glazbene spotove i slovo ‘M’ koje je dotad značilo ‘Music’ pretvoriti u ‘Moron’. I dok su animirani Beavis and Butthead utabali stazu The Simpsonsima, The Real World označio je uzlet Big Brothera i drugih reality gluparija. MTV News postavile su kostur svih budućih vijesti iz showbiza, ali najveći utjecaj MTV-ja tada nitko nije u potpunosti shvaćao. Riječ je o komunikaciji: MTV je bio prvi koji je krenuo s interaktivnim sadržajem, pamtljivim sloganima, kratkim i sažetim informacijama, vizualnim prezentiranjem i svime onime što je danas posve uobičajeno na Facebooku, Twitteru, YouTubeu i internetu općenito.

Sredinom devedesetih utjecaj MTV-ja i era visokobudžetnih spotova bila je na vrhuncu, no tada su krenule pogreške koje su naznačile početak kraja. S jedne strane MTV je pokretao nacionalne i regionalne kanale spuštajući se s globalnog na pojedinačno tržište – spomenimo da je MTV Adria pokrenuta 2005. godine već 101. franšiza po redu – dok je s druge strane zaprijetio internet koji je nudio upravo suprotno: pojedinačno je pretvarao u globalno. Ne smijemo zaboraviti ni konkuranciju: MTV je bio prvi i dugo vremena jedini glazbeni kanal; danas ih je samo u Velikoj Britaniji četrdesetak.

S popularizacijom interneta do glazbe se počelo dolaziti na lakši i brži način, profil i interesi publike su se promijenili, a posljednji čavao u lijes MTV-ja zakucao je YouTube. Nekad moćna glazbena televizija postala je po pitanju glazbe nebitna, spora i troma pa se okrenula drugačijoj vrsti sadržaja. Dostupnost tehnologije promijenilo je ponašanje njihove ciljane dobne skupine: voditelji, nekad popularni VJ-evi, više nisu imali kome otkrivati i predstavljati nove bendove; izvođači su popularnost stjecali na posve drugačije načine, a kada ste ‘glazbena televizija’ nije da imate puno manevarskog prostora.

Nekad moćni MTV danas je šund televizija na kojoj možete gledati najgluplje reality show programe koji postoje i tek povremeno uhvatiti pokoji uglavnom debilan spot, a MTV Europe više ne postoji u formatu u kojem je započeo. Ideja da je vizualna prezentacija važnija od glazbenog sadržaja obila im se o glavu, no imao je MTV svojih svijetlih trenutaka: primjerice, emisije “120 Minutes” i “Yo! MTV Raps” predstavljale su kvalitetnu alternativnu i rap glazbu, a “MTV Unplugged” otkrivao je kako se popularni glazbenici snalaze u akustičnom aranžmanu.

Kao zanimljiv podatak za kraj, reći ćemo da su Psihomodo pop prvi bend s ovih prostora čiji je spot prikazan na MTV Europe. Kada su 1988. objavili prvijenac “Godina zmaja” nastupili su na Velikoj nagradi Nizozemske (Grote prijs of Netherland). U konkurenciji od 600 bendova odabrani su među šest najboljih, primijetio ih je voditelj Marcel Vanthil s MTV-ja, pa je englesku verziju pjesme “Ja volim samo sebe” preimenovanu u “I’m in Love with Gobac” pustio u svojoj emisiji.

0 Shares
Muziku podržava