U zagrebačkoj Močvari 22. ožujka nastupit će ‘živuća legenda i ikona američkog rock’n’roll podzemlja‘, Mike Watt.
Svirao je u raznim bendovima i s raznim glazbenicima, od 2003. je basist The Stoogesa, a u Močvaru dolazi u skopu europske turneje na kojoj s The Missingmen (Tom Watson, Raul Morales) promovira posljednji album “Hyphenated-man”.Dolazak u Hrvatsku i zadnji album uvijek su dobra tema za razgovor… “Hyphenated-man”?
Zovem ga punk rock operom, to mi je treća. Osnovna tema je srednjovjekovni punk-rocker koji se gleda u ogledalo koje je razbiveno u 30 različitih komada. Drugačija je nego moje druge dvije opere, ova nema početak i kraj, sve je jedna sredina. Kada bih mogao, svi dijelovi bi se svirali istovremeno.
Kolika je razlika između ovog albuma i prošla tri?
To je jedna velika razlika, poput velikog kotača je koji se nikako ne prestaje vrtjeti. Koristio sam stari format koji je koristio i Minutemen: male komadiće muzike bez filtera, dijelove destilirane do njihove same biti. Pisao sam to na gitari, a ne na basu, što je jako čudno za mene. Koristio sam i D. Boonov Telecaster i stvari koje me naučio dok smo bili mladi. 
Koji su basisti najviše utjecali na vašu muziku?
Kada sam bio mlađi na mene su jako jako utjecali James Jamerson, Larry Graham, John Entwistle, Jack Bruce i Geezer Butler, Creedence Clearwater Revival, Captain Beefheart, The Stooges, The Who, Bob Dylan i kasnije cijela Hollywood punk scena – Wire, The Fall, Crass, Rokie Erickson, John Cale, Lou Reed, New York no wave i John Coltrane, Richard Hell, Tony Kinman…
Tko je najbolji basist po vašem mišljenju?
James Jamerson.
Današnji bendovi koje vrijedi poslušati?
Lite, Tera Melos, Adebisi Shank, And So I Watch You From Afar, Sistas In The Pit, Le Butcherettes, 2NE1, Sawko…
Ponovno nam dolazite?
Svirao sam jako puno puta kod vas i uvijek sam uživao. Zadnji put sam bio s The Stoogesima. Ima jako puno hrvatskih komada ovdje u mom Pedro Townu, i to iz Dalmacije.
Što možemo očekivati od koncerata?
Zagrebačka publika je vrlo zahvalna za koncerte pa ćemo zbog toga dati sve od sebe za tu svirku. “Hyphenated-man” nije još do sada sviran u vašoj zemlji, tako da jedva čekam. Četiri dana prije Zagreba sviramo u riječkoj Beertiji…
Imate li neku najdražu svirku?
Jako teško pitanje. Volim svaku svirku s D. Boonom i svaku s The Stoogesima u zadnjih 125 mjeseci.
Kako je svirati s Iggyem?
Iggy me naučio jako puno o basu, jako puno. On je nevjerojatan na pozornici, on je kapetan na brodu. Ima nevjerojatnu radnu etiku kada dođe na svirku i muziku, nikad ne zabušava. On mi je totalna inspiracija i njegova predanost mi je zarazna. Uhvatio sam se jednom u jednom trenutku kada smo svirali da sam njegovoj ženi rekao ako se na pozornici stvori neka velika kanta za smeće i on skoči u nju, i ja ću vjerojatno nakon njega. Toliko me daleko nosi to što sviram bas za njega. Usredotočim se na njega veliku većinu svirke.
Što vam je najteže bilo prihvatiti u karijeri?
Što sam sve manje mlad i sve više patim, iako cijenim iskustvo koje sam stekao. Čudna zamjena, ali možda je baš to to što čini životno putovanje. Naravno, jako je teško bilo svirati bas nakon što je D. Boon ubijen, jako teško vrijeme za mene je to bilo, nemam pojma kako sam to odradio, još uvijek.
Biti punker danas?
Po mom mišljenju, punk nije samo muzički stil, to je stanje uma, i može ići dalje i napredovati. Vjerojatno ima i korijene i od prije (poput Dada pokreta itd.), tako da mislim da zaista može opstati, ali to je način na koji provodiš svoju ekspresiju, a ne samo noseći uniformu. To je pronalaženje načina kako da ideš glavom kroz zid, iako je jako teško naći ikakva vrata. U bilo kojem trenutku ljudi se mogu osjećati da se ne uklapaju i težiti nekom paralelnom svemuru otprilike.
Što još radite osim što svirate bas?
Vozim kayak (moj grad je blizu Los Angelesa) i vozim biciklu. Čitam kao jebeni luđak, tonu knjiga. Volim i fotkati kada pedaliram.
Što vam je najljepše iskustvo u životu muzičara?
To što mogu vidjeti ostala mjesta osim svog Pedro Towna, da nije bilo D. Boona i basa, ne bih mogao zamisliti ništa od ovih iskustava.
Što su vam daljni planovi?
Dva mjeseca sam na turneji sada po Europi s The Missingmenom. Onda imam 2 mjeseca turneju po Americi. Na jesen imam trio s dvojcom iz Italije – Il Sogno Del Marinaio – u prosincu smo snimali naš drugi album koji će tada biti vani.
