The Rolling Stones i dalje imaju svoju magiju

17. ruj 17.

5707

The Rolling Stones

101.40Eur – 401.40Eur

Datum i vrijeme: Subota, 16.9.2017. @ 20:00

Mjesto održavanja: Spielberg Spielberg

The Rolling Stones su na posljednjoj turneji po Europi. Optimisti će reći jednoj od posljednjih, ali nekako mi se ipak čini da je ovo bio zadnji vlak za vidjeti ih uživo. Došli su nam poprilično blizu, do Spielberga, pa se činilo u redu uhvatiti priliku i konačno pogledati rock dinosaure uživo. Nisam nikada u toj mjeri volio The Rolling Stonese da organiziram odlazak na koncert koji je na nekoj većoj udaljenosti od Hrvatske, a u vrijeme zagrebačkog koncerta imao sam druge prioritete pa se ovo jučer doista činilo kao win-win situacija.

Prognoza za Spielberg i okolicu cijelog tjedna nije djelovala nimalo optimistična, kad god bi pogledao na neku od aplikacija na prognozi se mogla vidjeti kiša, kiša, kiša, pa sam zadnjih dana odustao od daljnjeg gledanja i pripremio se za potop. Na svu sreću, ‘think pink’ metoda je uspjela, kiše na kraju nije bilo, ali kako se sve održavalo na otvorenome, bilo je natopljeno pa smo dobili pravi rock ambijent s velikim bazenom blata.

Iz samog Graza sam krenuo oko 14:30 prema Spielbergu i Red Bull Ringu i tada sam vidio da moj plan možda i nije bio najbolje posložen jer je organizacija napravila preveliku gužvu. Generalno, za put koji bi trebao trajati nekih 50-ak minuta trebalo mi je debelo preko 3 sata radi manjeg zastoja pred tunelom (neplanirano) i velikog zastoja sa silaska s autoputa kod Spielberga. Iskreno, ne znam koja je bila logika preustrojavanja i zatvaranja svih izlaza, ali auto mi je stajao preko sat vremena na autoputu gledajući Red Bull Ring. Razumijem, bilo je nekoliko desetaka tisuća automobila i nekoliko tisuća autobusa, ali opet bio je i ogroman broj parkirališta u okolici na koje nas nisu puštali jer su nas cijelo vrijeme držali na autoputu…

Muziku podržava

Loše stvari je najbolje zaboraviti pa neću više o tome, ali sam iz tog razloga propustio prvu ‘predgrupu’ Johna Leeja Hookera Jr. Jebiga stari, probat ću se iskupiti prvom prilikom, stvarno nije bilo do mene. Ipak, kako je između Juniora i sljedeće predgrupe Kaleo bilo hrpa vremena, pred Islanđane sam stigao obaviti sve što se trebalo (merch+klopa+cuga) da bi se potom moglo u miru sve pogledati.

Kaleo su nastali prije pet godina i iza sebe imaju dva albuma, od čega im je prošlogodišnji “A/B” stigao do većeg broja ljudi pa ne čudi da su The Rolling Stones dali šansu mladim snagama koji su im žanrovski u neku ruku vrlo slični. Namjerno kažem ‘u neku ruku vrlo slični’ jer jednostavno nisu uspjeli prenijeti svu emociju – djelovali su mi nekako sjevernjački hladno što je u konačnici djelovalo previše ‘fejk’.

Da se razumijemo, Kaleo ima vrlo dobre pjesme bluesersko-psihodelično-garažno rockerskog usmjerenja i iznimno zanimljiv vokal, ali je nedostajalo to nešto čime bi do kraja kupili publiku pred sobom. Svirački i pjevački nisu ništa promašili, sve je djelovalo preprofesionalno i uglađeno, daleko od onoga što The Rolling Stonesi predstavljaju i još dalje kakvi su The Rolling Stonesi bili na početku karijere. Sve u svemu, zagrijavanje je dobro prošlo, a Kaleo ću se potruditi pogledati u nekoj klupskoj svirci, možda im takav ambijent više odgovara.

Sam Spielberg i Red Bull Ring se na kraju ispostavio kao jako dobra lokacija jer je generalno neograničenog kapaciteta, na tom prostoru se može okupiti stvarno veliki broj ljudi, a ujedno je blizu mnogih ciljanih tržišta, uključujući i Hrvatsku i Sloveniju. U ovakvim situacijama stvarno je teško procijeniti broj ljudi, posebno jer sam prvi put bio tu i ne znam nikakve brojke, ali me ne bi čudilo da se okupilo preko sto tisuća ljudi i da je od toga Hrvata bilo barem deset tisuća (da potkrijepim tu činjenicu, u 10 ujutro na graničnom prijelazu Macelj bilo je otprilike 25-30 autobusa koji su imali natpis ‘The Rolling Stones’ na prednjem staklu).

The Rolling Stones su bili najavljeni u 20:30 i nisu došli na vrijeme na stage što me jako začudilo, budući da su Austrijanci uvijek jako pedantni, posebno kod ovako velikog koncerta. Kašnjenje je bilo 15 minuta i show je krenuo sa “Sympathy for the Devil”. Upravo ova pjesma je jedna od najzaraznijih koje su napravili, pa ne čudi da su njome otvorili koncert, ali izvedba je bila dosta traljava pa sam postao malo skeptičan kako će sve to završiti.

The Rolling Stonesi su na sceni 55 godina, svi imaju debelo preko 70 godina i jasno je da više nisu u zenitu (u bilo kojoj stvari), a s raštimanom “Sympathy for the Devil” gdje su prvenstveno Keith, a potom i Ronnie promašivali svoje gitarističke dijelove, činilo se da bi mogli svašta očekivati. Ipak, ‘prvi mačići se u vodu bacaju’ pa su se oni uskoro naštimali i tad je sve krenulo svojim tokom.

Uslijedila je “It’s Only Rock ‘n’ Roll (But I Like It)” na kojoj se vidjelo da im nedostaje malo energije, da je izvedena u brzini niže, ali kad uzmemo u obzir sve navedeno u odlomku prije, tako jednostavno danas zvuče The Rolling Stones. Nakon “Tumbling Dice” uslijedilo je par pjesama s prošlogodišnjeg albuma obrada “Blue & Lonesome”, da bi “Under My Thumb” razgalila publiku.

Za svaki koncert bend pripremi četiri pjesme od kojih publika ima priliku izabrati što želi čuti uživo, a Spielberg je odabrao “She’s a Rainbow” koja je ujedno bila i moj favorit od ponuđenih. Nakon toga je uslijedila “You Can’t Always Get What You Want” u kojoj je aktivirana i publika, koncertni zgoditak “Paint It Black” i “Miss You” u kojoj je basist zablistao u svojih par minuta slave, budući da je dobio šansu solirati.

To je ujedno bila i polovica koncerta pa je Mick predstavio bend i sve popratne članove. Osim standardne četvorke, tu je još sedmero članova koji upotpunjuju zvučno i vokalnu kulisu, a zanimljivo je da su među njima čak dva klavijaturista. Bilo kako bilo, nakon što ih je sve predstavio, Mick se povukao i prepustio mikrofon Keithu koji je otpjevao dvije pjesme.

Početak tog drugog dijela krenuo je nešto tromije, ali kad su zarokali sa “Start Me Up”,publika je bila u transu do samog završetka koncerta. Uslijedila je “Brown Sugar”, a regularni dio koncerta završili su sa “Satisfaction” gdje su mnogi odrasli muškarci uključili svoje ‘air gitare’. Bis se sastojao od dvije pjesme, dva prava koncertna zgoditka. U “Gimme Shelter” je back vokalistica odlično parirala Jaggeru čime su još jednom pokazali koliko je ova stvar moćna uživo, dok je posljednja na setlisti bila “Jumpin’ Jack Flash” koja je završila s vatrometom – doslovno.

Kad sumiramo stvari, jasno je da je nekim pjesmama nedostajalo malo više energije (u prvom redu bih to rekao za “It’s Only Rock ‘n’ Roll (But I Like It)” i “Honky Tonk Women”), ali godine su tu i sve to su nadoknadili na drugačiji način. Moram priznati da je fascinantno vidjeti da u tim godinama i dalje mogu skakati po pozornici u tolikoj mjeri je Jagger, primjerice, u tih dva sata i deset minuta napravio više koraka nego što prosječni Hrvat napravi u tjedan dana. Da, on pri tome mora i pjevati i ima 74 godine.

S druge strane, ovo su The Rolling Stones, oni imaju svoju magiju i to se jednostavno ne može osporiti. Ne sviraju više isto kao prije deset, dvadeset ili pedeset godina, ali vjerujem da to nitko više i ne očekuje. Na koncertu su bili i stari i mladi, a žena iza mene je sigurno imala preko 80 godina. To se zove rock’n’roll! Zbog toga i mislim da će jučerašnji koncert mnogima biti ‘najbolji u životu’.